IMALA SAM 9 GODINA I OVO JE DAN KADA JE SVE POČELO: URADILA SAM NEZAMISLIVO I ONDA POLICAJCU REKLA 3 RIJEČI KOJE SU PROMIJENILE SVE

13 jun | 17:43
Moja konstantna borba sa mentalnim zdravljem počela je kada sam imala devet godina. Tog dana, majka i ja smo se posvađale oko neke gluposti. Svađa je ubrzo eskalirala u vrištanje, a onda sam ja ostala bez riječi i uradila nezamislivo. Gurnula sam mamu.

Tako svoju ispovijest o mentalnim bolestima za sajt "Love What Matters" počinje Jenna Stanley (31) iz Masačusetsa. Ovo je njena cijela priča.

Nisam je povrijedila i definitivno nisam imala namjeru da je povrijedim. Pa, zašto sam je onda gurnula? Bila sam tako puna frustracije a konstantne svađe toliko su me izluđivale da moj um to više nije mogao da podnese, pa je moje tijelo odlučilo da okonča to ludilo.

Oduvijek sam znala da nešto nije kako treba sa mnom, ali postalo je kristalno jasno da je to tačno poslije mog postupka. Otac me je odveo u policijsku stanicu da mi pokaže gdje završavaju nasilna djeca.

Plakala sam i preklinjala ga da ne ulazimo tamo, ali uskoro sam se našla u stanici sa policajcem. Kada je pitao šta se desilo, odgovorila sam: "Treba mi pomoć". Tada mi na kraj pameti nije bilo da će samo molba za pomoć i nečija pomoć toliko promijeniti sve.

Kada je policajac mojim roditeljima prenio šta sam mu rekla, moji roditelji nisu oklijevali i pomoć je uskoro pristigla. Redale su se posjete psihijatrima i terapeutima koji su mi uporno i pogrešno dijagnostikovali poremećaj pažnje. Tako sam godinama uzimala lijekove koji mi uopšte nisu trebali, a onda je moj otac ugovorio osmočasovnu evaluaciju u dječjoj bolnici.

Konačno, sa 13 godina, iz te bolnice izašla sam sa dijagnozom bipolarnog poremećaja, depresije i anksioznisti. Bila sam sretna jer konačno znam šta mi je. Međutim, u isto vrijeme sam, prirodno bila i tužna, zbunjena i uplašena. Plašila sam se da ću doživotno biti etiketirana kao "ona čudna i luda".

Uvijek sam znala da sam drugačija od svojih vršnjaka, naročito u pogledu škole i sklapanja prijateljstva. Kada sam krenula u srednju školu, dodatno mi je dijatnostikovana insomnija i posttraumatski sindrom (uslijed jedne saobraćajne nesreće ali i jednog neuspješnog pokušaja silovanja mene).

Razumjela sam da ne mogu prosto da odem i kupim novi mozak, ali svejedno sam se stidjela svoje dijagnoze. Paranočine misli o tome šta će ko misliti o meni sprečavale su me da se ikome povjerim.

Srednja škola bila je pakao. Čim biste se i najmanje razlikovali od većine, klasifikovani ste kao čudak. Maltretirali su me, a ja sam pokušavala da što manje vremena provodim u školi. Kada bih bila tu, bila bih iscrpljena jer sam davala sve da budem kao prosječan tinejdžer ne bi li prestali da me maltretiraju. Nikad u tome nisam uspjela i kući bih dolazila sa željom da umrem. Pomisao o samoubistvu nije mi bila strana, ali tako konačna odluka me je plašila. Zato sam se odlučila za spavanje. Spavanje mi nikad nije polazilo za rukom zbog insomnije, čak i pored lijekova, te sam odlučila da na svoju ruku terapiji dodam još jedan lijek za spavanje. Ispila bih ga u osam i čekala da krene dejstvo. Međutim, uskoro je taj lijek počeo da mi izaziva halucinacije, pa sam prestala da ga uzimam. Umjesto toga, okrenula sam se alkoholu i drogama, prenosi Blic.

A onda me je neko koga dobro poznajem seksualno napao. Nisam vjerovala da se to dešava, bila sam uvjerena da je to samo neka uvrnuta šala koja je otišla predaleko. A onda sam se paralizovala kada sam shvatila da mi se to zaista dešava.

Poslije sam premotavala taj događaj u glavi, pitajući se da li sam sama kriva za to što mi se dogodilo, i da li sam mogla bolje da se odbranim. Da li sam možda ja dovela do te situacije? Moje mentalno zdravlje postalo je mnogo, mnogo gore, a zavisnost od alkohola i droga sve jača.

Tek kada sam počela da prihvatam da sam mentalno bolesna, stvari su počele da se mijenjaju. Postala sam umorna od toga da se krijem, a onda se pojavio Sean. On je prvi čovjek u mom životu koji mi nije dio porodice a koga sam pustila u svoj život i rekla mu sve o sebi. Plašila sam se da mu sve priznam, ali njegova reakcija je bila sjajna. Htio je da sazna sve detalje, ali nije bio nametljiv. Nije me osuđivao. Oboje smo bili zavisni od alkohola. U suštini, bili smo sjajan tim osim što smo previše pili.

Jednog dana shvatili smo da ili ćemo imati normalnu ljubav ili ćemo ostati alkoholičari. Izabrali smo ljubav. Vjenčali smo se 2013. godine.

Prije dvije godine, umorila sam se od usporenih i maglovitih jutra koja su zapravo kod mene bila u dva popodne. Ošamućena od lijekova za spavanje, teturala bih se po kući cijeli dan. Onda sam, na užas svoje porodice pune predrasuda, dala šansu medicinskoj marihuani i danas ustajem u sedam i idem u teretanu prije nego što počne moj dan. Spavam svake noći, osjećam se bolje i živim zdravije.



Shvatila sam da nisam kriva ni za šta. Ni za silovanje, ni za svoje mentalne bolesti.

Počela sam da otvoreno govorim o svom stanju i savjetujem sve u sličnom stanju u okviru humanitarne organizacije i tako se zaokružila moja psihološka terapija duga 20 godina. Danas mi više ne treba. Nedavno mi je odobreno da prestanem da idem kod terapeuta i da ostanem samo na lijekovima. I ta djevojčica koja se nekada plašila da potraži pomoć danas pomaže drugima. Ponosna sam na nju.



(Hayat/Foto:Instagram)

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa 'GLEDAJ Hayat' na aplikacijama i portalu.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.


TRENUTNO NAJČITANIJE