KAO DA JE VAŽNO KO JE POBJEDNIK KAD SMO ‘MI’ IZGUBILI!

12 okt | 14:00
To da je politička kultura u našoj zemlji na veoma niskim granama znali smo i prije izbora, ali možda nismo znali da politička nekultura u tolikoj mjeri stanuje kod onih koji sebe nazivaju promicateljima evropskih i civilizacijskih vrijednosti, kod onih koji se zalažu i nude drugačije „vrijednosti“. 

Tamo gdje stanuje kultura, makar ona opća, izborni gubitnici čestitaju svojim političkim konkurentima na pobjedi, ma šta o njima mislili. Kod nas, nakon objave rezultata, bijes je u tolikoj mjeri obuzeo poražene da je to pojava vrijedna izučavanja. Ili barem vrijedna odgovora na nekoliko pitanja:

- Kako bi radili u interesu naroda oni koji ne priznaju njegovu volju?

- Kako bi oni društvo učili normama odgovornosti i u institucije uveli odgovornost kao mjerilo rada kada ne osjećaju vlastitu?

- Kako objašnjavaju glad za vlašću kada su još jučer pokazivali prstom u one koji se „bore za fotelje“?

Hiljadama puta je u predizbornoj kampanji ponovljeno kako će građani 7. oktobra imati vlast i kako će se oni pitati i reći šta žele. To se vrlo brzo, do ponoći tog famoznog „historijskog dana“, promijenilo. One koji nisu zadovoljni odgovorima glasača na svoje ponude rezultati više toliko i ne zanimaju. Bez trunke preispitivanja vlastite odgovornosti za izborni neuspjeh počeli su praviti kalkulacije u kojima se od rezultata izbora oduzima volja građana. A volja građana je, šta god ko o tome mislio, odredila pobjednike. Pobjednici izbora, makar imali samo jedan glas više od svojih prvih pratilaca, imaju legitimitet, odgovornost i pravo pokušati formirati vlast. 

NEVAŽEĆI LISTIĆI ILI BIJEG OD PRIZNAVANJA PORAZA

Broj nevažećih listića je velik. Ali u odnosu na ranije izborne cikluse isti je ili manji. Niko zbog toga ne treba biti sretan, ali bi svi trebali biti odgovorniji. Traženje izgovora za poraz u nevažećim listićima je najveći znak slabosti političkog subjekta ili lidera stranaka. Zanimljivo, upravo oni koji najviše dižu galamu prije samih izbora pozivali su građane da, ako ne žele nikome ukazati svoje povjerenje i dati mu glas, onda da barem izađu na glasanje i glasačke listiće učine nevažećima. 

Danas, kada znamo da je više od 400.000 nevažećih listića (u oba entiteta i za sve nivoe vlasti), kada znamo da je pola od ovog broja potpuno prazno, a da su birači većinu preostalih svjesno učinili nevažećim pozivi od prije izbora se zaboravljaju. Više od 400.000 nevažećih listića nije ni od koga uzeto, ali nije nikome ni dato. Oni su poruka glasača u kojoj, kažu, da nisu zadovoljni ponudom. Oni su svojevrsni bunt. I jednako su stav i prema onima koji su pobjednici izbora kao i prema onima koji nisu ostvarili očekivani rezultat. 

A ŠTA JE TO PRINCIPIJELNOST U POLITICI?

Na primjeru samo jednog kantona, onog najvećeg – Sarajevskog, mogle bi se izvući potpuno drugačije „definicije“ (ne)principijelnosti. Onu prvu dao je SDP. Predsjednik ove stranke je požurio, prije nego bi, unutar stranke, postali mnogo glasniji oni koji traže njegovu „glavu“ zbog lošeg rezultata i pozvao da se pravi vlast bez izbornog pobjednika?! 

Kada lider najveće opozicione stranke, uprkos stanju u državi za koje tvrdi da je loše, ne osvoji dovoljan broj glasova za mandat za nivo vlasti za koji se kandidira prva rečenica koja bi se morala čuti iz njegovih usta jeste: „Dajem ostavku“. To bi bio principijelan stav. Neprincipijelno je postizbornim koalicijama pokušavati „nadmudriti“ ili preskočiti volju birača. Ponovo, ma šta mislili o pobjednicima izbora.

Drugu definiciju (ne)principijelnosti u politici dao je donedavni premijer Kantona Elmedin Konaković. Pozvao je, naime, slično kolegi iz SDP-a, da se što hitnije formiraju koalicije bez pobjednika izbora. Ponudu je odaslao onima za koje, ne tako davno, nije imao lijepe riječi. Naprotiv. 

U SDP-u, koji muče gotovo iste političke bolesti, Konaković vidi partnere. I jedne i druge, ponavljali su, ne zanimaju matematičke, već isključivo programske koalicije. To bi valjda isključivo značilo da se usaglase kako će i šta raditi. To bi bilo prihvatljivo. Bilo bi kada bi kompatibilne programe mogli napraviti oni koji, prema vlastitim tvrdnjama, imaju suštinske razlike u poimanju prioriteta.

- SDP je napao na tri vitalne stvari Bošnjaka... Prvo nam je napao policiju, uvrijedio nam mozak i inteligenciju. Drugi put nam je povrijedio srce kada nam je htio izbaciti vjeronauku iz osnovnih škola koju želi 95% stanovnika KS. A onda su s ovim SBB-ovcima – to vam je isto, to vam je jedna ideja, jedna stranka – onda su s njima počeli ponovo po Beogradu crtati na maramicama podjele, potpisivati različite akte koji uništavaju državu. Tada su nam povrijedili kičmu. Samo kičmu Bošnjaka i kičmu SDA-ovca ne može savijati niko i to se ne smije vrijeđati - ovako je Konaković govorio prije nekoliko godina u Živinicama dok je bio SDA-ovac. 

Je li u međuvremenu, otkako više nije SDA-ovac, povio kičmu ili je samo riječ o neprincipijelnosti? 

S druge strane, iz SDP-a su, kada se u Skupštini KS glasalo o smjeni Konakovića, rekli kako su on, Konaković, i SDA za njih „jedno te isto“ i konačno digli su ruke za njegovu smjenu. Danas, SDA je za njih neprihvatljiv partner, Konaković je dobrodošao. Principijelnost ili partikularni interes iznad svega? 

Slično je sa SBB-om Fahrudina Radončića. Čini se da najteže podnose veoma loš izborni rezultat. Sasvim je jasno: da je neka druga politička opcija doživjela tako težak poraz i dobila tako jasne poruke glasača, iz SBB-a bi svakodnevno dobivali lekcije: govorili bi da su ih glasači poslali u opoziciju, pravili bi paralelu s ranijim nestajanjem stranaka s političke scene, npr. Strankom za BiH, isticali bi da se volja građana mora ispoštovati... 

Te lekcije na sebe ne primjenjuju. Tako su pozdravili istupe predsjednika SDP-a o formiranju koalicija bez izbornih pobjednika, a vlastiti poraz, ma kako to bilo nemoguće, pokušavaju umotati u nevažeće glasačke listiće. I za njih je, u Kantonu Sarajevo, prihvatljiv partner za kojeg su, samo prije nekoliko mjeseci, rekli da „nije ispunio očekivanja građana“ i digli su ruke za njegovu smjenu.

MATEMATIČKE KOALICIJE KOJE TO NISU

Posebno je zanimljivo postizborno okupljanje izopćenika Stranke demokratske akcije Mirsada Kukića, Elmedina Konakovića, Senada Šepića, Fuada Kasumovića... Ovi pojedinci i stranke PDA, A-SDA, NiP i NB formirali su prvu koaliciju i najavili formiranje vlasti na svim nivoima. Zajedno su dobili gotovo 10 posto zastupnika u Federalnom i Državnom parlamentu i to predstavlja njihov koalicijski kapacitet. 



Dakle, od potrebne većine za nivo Federacije od 50 imaju 12-13 ruku (Zastupnički dom Parlamenta FBiH ima 98 zastupnika). Koalicija PDA, A-SDA, NiP, NB ima dvostruko manje zastupnika od onih koji su voljom građana pobjednici izbora. A oni bi, dok se kunu u narod i građane, tu volju željeli staviti „pod noge“. Jasno je to i jer, dok govore o „stabiliziranju države i napretku“, koaliciju nisu pravili ni na kakvom planu ili programu, već na zajedničkom neprijatelju – SDA, koja ih je odbacila.

U prvoj tačci sporazuma (od ukupno dvije) to transparentno i navode. Ipak, jasno je zašto ponavljaju kako neće praviti „matematičke koalicije“ jer matematika je vrlo egzaktna nauka i kaže da, prostim sabiranjem, ove stranke ne mogu činiti nikakvu vlast. Zato „odbačeni“ imaju Očekivanja, Nadu i Vjeru. 

Očekuju priskakanje u pomoć SDP-a, u nadi da će, spašavajući vlastitu glavu, predsjednik ove stranke pogaziti sve principe proklamovane u posljednje četiri godine. Vjeruju i da njihova ponuda može predstavljati utočište SBB-u od doživljenog poraza. Nadaju se i da je Našoj stranci previše tavorenja u opziciji pa će prihvatiti slatki poziv da i sami u ruke uzmu neke od poluga i benefita vlasti.

Na kraju, čemu izbori i višemjesečno uznemiravanje građana ako njihova volja nije važna, odnosno ako je važnije ko se s kim može obračunati tako što će neke sabrati, a druge oduzeti?



(Hayat/Foto: Hayat, Ilustracija)

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa 'GLEDAJ Hayat' na aplikacijama i portalu.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.


TRENUTNO NAJČITANIJE