Od nastanka svijeta do današnjih dana uvijek je bilo neke korone.“
Dok vodenički točak ravnomjerno pokreće kamen koji neumorno melje brašno na rječici Janji, Anđelko priča kako je narod nekada velike epidemije prepoznavao kao veliku ljudsku nevolju i nesreću.
Zna on i za glad, kada je kao dječak u Drugom svjetskom ratu po sedam dana preživljavao jedući samo šljive.
- Događalo se, razboli se i pomre narod, pa se na kraju i to zaboravi. Opasna je bila i variola vera sedamdesetih godina prošlog stoljeća. I ona je trovala sve pred sobom. Ovaj virus danas je malo manje opasan. Historija će tek pokazati kakva je ovo pošast. Naša i sudbina naših predaka vezana je za neku koronu, neko stradanje, pa su se i oni doseljavali u ove krajeve, bježeći od nečega. Kroz historiju je toga uvijek bilo – govori Delić.
Anđelko kaže da je, otkako mu je internet dostupan, puno toga naučio, a i sada, u vrijeme pandemije, informira se i uči o koroni, pie Avaz.
- I to ćemo mi pobijediti. Medicina je napredovala i produžila ljudima životni vijek. Uz bijeli luk, dobru hranu, čist zrak, izdržat ćemo – poručuje poznati majevički vodeničar.
