KAKO POMOĆI DJETETU RAZVITI DOBRU SLIKU O SEBI

3 jan | 09:44


Najveći utjecaj na djetetovo stvaranje pozitivne ili negativne slike o sebi ili svijetu imaju roditelji i njegovi najbliži (bake, djedovi, tete, stričevi), a što je dijete starije veliku ulogu ima i okolina (vršnjaci iz vrtića, škole).

Slika o sebi i svijetu stvara se već u najranijim godinama. Većinu odgovora na pitanja poput „Kakva sam ja?“, „Koje su moje mogućnosti?“, „Je li svijet sigurno mjesto?“, „Kakvi su ljudi koji žive u njemu?“ djeca formiraju do 12. godine života.

Ovisno o porukama koje su dobili iz najbliže okoline, djeca stvaraju uvjerenja o sebi na temelju kojih reagiraju u odrasloj dobi.

Nisko samopoštovanje nam govori o tome da dijete ima lošu sliku o sebi, a to može utjecati na njegovo zadovoljstvo životom. U raznim situacijama koje će se kasnije u životu događati djetetu, loša slika o sebi može te situacije dodatno otežati, bilo da se radi o polasku u školu, polaganju ispita, upoznavanju s novim ljudima ili razgovoru za posao.

Ovo su samo neki od znakova koji mogu upućivati na to da dijete ima lošu sliku o sebi:

  •     pretjerana kritičnost
  •     potreba da se svidi i ugodi drugima
  •     neadekvatno izražavanje svojih želja i potreba
  •     izraženi perfekcionizam
  •     strah od neuspjeha ili izražena potreba za pobjeđivanjem
  •     privlačenje pažnje neodgovarajućim ponašanjem (agresivnost, zadirkivanje)
  •     pretjerana povučenost
  •     pretjerana hvalisavost


Roditelji ne mogu (a ni ne moraju!) zaštiti djecu od svih životnih izazova, no ono što mogu napraviti je pružiti podršku, strpljenje, razumijevanje i ohrabriti ih kada se nađu u težim situacijama.

Adekvatne reakcije roditelja

Prvo pravilo je ne raditi ništa što je dijete sposobno samo napraviti (od nespretnog držanja žlice sve do rješavanja njegovih sukoba s okolinom). Iako roditelji iz ljubavi i brižnosti žele pomoći i olakšati svojemu djetetu upravo im takva ''pomoć'' može uvelike otežati jer se može dogoditi da roditelji, nenamjerno i suptilno šalju poruku sumnje u njihove sposobnosti. Primjerice, dijete pokušava odlijepiti dio selotejpa kako bi zajedno zapakirali poklon, no već neko vrijeme ne uspijeva.

Iako je dijete motorički sposobno obaviti tu radnju tipična roditeljska reakcija može izgledati ovako: „Hoćeš da ti tata pomogne?“, „Vidi, ovako se to radi“ ili „Daj meni, to je teško“ zaboravljajući da dijete, kako bi savladalo životne vještine, mora učiti iz svog iskustva.

Adekvatna reakcija roditelja u ovome primjeru bila bi „Baš se trudiš odlijepiti taj selotejp“ ili „Odlučna si odlijepiti taj selotejp!“ te pustiti dijete da se samo potrudi i uspije u tome.

Možda se u ovoj situaciji pojavi određena vrsta frustracije kod djeteta, no to je također odlična prilika za učenje jer će dijete kroz konkretno iskustvo i uz pomoć roditelja polako može učiti kako se nositi s frustracijom. U ovom slučaju se šalje poruka da je dijete kompetentno i sposobno te dijete razvija osjećaj da ono može savladati ovaj, a i mnoge druge zadatke koji su adekvatni njegovom razvoju. Naravno, u situacijama koje su preveliki izazov za dijete važno je pružiti mu potrebnu pomoć i podršku.

Postavljanje granica u odgoju

Postavljanje čvrstih i jasnih granica također pomaže djetetu razviti osjećaj sigurnosti u svijet koji ga okružuje, a posljedično osnažuje i sliku koje dijete ima o samome sebi. Iako se zahtjevi poput pospremanja igračaka, obuće i odjeće, pisanja zadaće ili čekanja na svoj red djeci baš i neće puno svidjeti roditelji time poručuju da imaju povjerenja u svoje dijete te da je ono sposobno izaći na kraj sa svim životnim zadacima.

Roditelji djetetu predstavljaju oslonac i stup sigurnosti. Ako je roditelj nesiguran ili nedosljedan u postavljanju granica dijete to može lako osjetiti te se samo osjećati nesigurnim.

Osjećaj nesigurnosti kod djeteta budi neugodne emocije poput straha, nepovjerenja pa čak i ljutnje koje onda otežavaju svakodnevicu cijeloj obitelji.

S jedne strane pružanje razumijevanja za djetetove pokušaje i pogreške, a s druge strane pružanje jasne strukture i učenje odgovornosti roditelji djetetu omogućavaju zdrav razvoj slike o sebi gdje dijete prihvaća svoje uspjehe, ali i svoje pogreške kao normalan dio života.



(Jelena Borić, magistra psihologije, Centar Proventus, Ordinacija/Hayat/Foto: Ilustracija)

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa 'GLEDAJ Hayat' na aplikacijama i portalu.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.


TRENUTNO NAJČITANIJE



KOMENTARI