ISTINA JE: VOLJELA BIH DA NIKAD NISAM RODILA DIJETE

8 jan | 20:15

Nije svaka majka srećna što je majka. Postoje hiljade žena širom svijeta koje pripadaju pokretu onih koje žale što su postale majke. Prije nego osudite ovakve stavove, pročitajte tekst, jer možda vas njihovi razlozi razuvjere.



Možda i ne, ali u osnovi svakog ljudskog bića je da bira. Ono što može, voli i zna biti. Njima očito uloga majke nije bila jedna od takvih. Jedna od njih, Laura, koja ima 37 godina ističe: “Postoji razlog zašto ne trebate imati djecu, jednostavno jer tu odluku ne možete povući nikad!”



Ona je vjerovala da želi biti majka. Imala je veoma malo iskustva sa djecom, jer nije imala mlađu braću i sestre, nikada nije radila kao bejbisiterica, ali ipak, ona i muž odlučili su zasnovati porodicu. Pitala se da li zna dovoljno o značaju svoje odluke i je li zaista spremna na to.



Pitala je prijatelje da im daju osnove i pripreme ih na ono što ih kao buduće roditelje čeka. Međutim, šta ti znači njihovo polusatno izlaganje, ako ti jednostavno nisi spreman biti roditelj? Kada se osvrne na to, shvata kako je to bilo nedovoljno i ni približno onome što je zapravo čekalo. Suštinski, može li ti iko ikad objasniti nešto dok to sam ne doživiš? Lako je zatrudnila, ali kada se rodio njen sin, uslijedio je talas različitih emocija. Bila je srećna, ali i konfuzna istovremeno. Plakala je danima, dosađivala se i bila nezadovoljna. Neki bi mogli reći da je u pitanju postporođajna depresija, ali taj oblak nezadovoljstva nije nikada splasnuo. Laura je znala da će se to odraziti i na njen posao.



Najviše bih požalila kada bi baka otišla kući, muž se vratio na posao, a ja ostala sama sa sinom. Tada bih shvatila u šta se moj život pretvorio.



Kako je vrijeme prolazilo, tako je Laura bila ubjeđena da je napravila životnu grešku.



“Jednostavno sam mrzila situaciju u kojoj sam se zadesila”, izjavila je. Osjećala se zarobljeno. Shvatila je da uopšte ne želi biti majka novorođenčetu, ali već je bilo kasno za promjenu odluke. Nije mogla napustiti to sve, ali nije mogla ni ostati. Osjećala se kao u zatvoru srednje klase, sa doživotnom robijom.



Ogroman je tabu priznati ovakve stvari, ali grupa majki koje žale za tim se sve više širi svijetom. Iz dana u dan kako mijenjaju pelene i učestvuju u odrastanju svoje djece, razmišljaju kako bi bilo da nisu majke. Maštaju o životu kada su bile nezavisne, bez brige o drugima i njihovim potrebama.



Pokret je nastao prije desetak godina kad je Korin Mejer, francuska psihoanalitičarka, spisateljica i majka dvoje djece iz Brisela, napisala knjigu temeljenu na ličnom iskustvu pod nazivom “Ne djeci: 40 razloga zašto ne trebate imati djecu”. Između ostalog navela je kako je užasno iscrpljujuće učiti  “bebeći jezik” i biti razočarani u trenutku kada shvatite da ste godine potrošli kako bi ih na kraju jednostavno pustili da odu od kuće. Knjiga je okarakterisana kao “sebični prikaz majčinstva” i “nevjerovatno neumjesno štivo”.



Ali kao što se često dešava kada jedna osoba da glas unutrašnjim glasovima mase, više je žena počelo pomalo bojažljivo, ali sve glasnije da istupa i govori isto. Izabela Djuton, koja ima šesdeset godina, izjavila je kako je najviše požalila što je rodila dvoje djece.



Znam da bi moj život mogao biti ispunjeniji i srećniji bez djece. Nije iznenađujuće, ali pokret je zaživio na internetu. Otvorili su se mnogobrojni anonimni forumi, gdje su žene otvoreno pričale o tome. Čak je otvorena i grupa “Žalim što sam postala majka” gdje majke iskazuju svoje nezadovoljstvo, sram i strah od toga šta su postale.



“Imam trideset godina i od djetinjstva sam maštala o zasnivanju porodice. Međutim, kada sam je zasnovala shvatila sam da nisam materijal za mamu i da sam užasnuta pri samoj pomisli da se moram o nekome brinuti. Nekada se pitam šta sam sve propustila i da li bi moj život bio spektakularniji”, govori Ana, koja ima 38 godina i spisateljica je i urednica koja živi na relaciji Amerika-Singapur.



Ona se odjednom počela zapitktivati: Hoće li imati mogućnost da napiše svoju drugu ili treću knjigu? Hoće li moći putovati kako bi napisala sjajnu priču? Imala je osjećaj da je majčinstvo veoma unazadilo. “Nema više spontanih odmora i drijemanja. Imam hrpu podataka sa kojima ne znam šta da radim. Konstantno razmišljam o sitnicama koje su potrebne djeci. O pregledima, visini, težini, alergijama, igračkama, hrani i svemu što je za njih važno. Ali pri tome ne mislim šta je važno meni samoj”, dodaje Ana.



Nije svaka žena predodređena da bude majka. Upravo zato i ne bi trebala biti. Keri, koja živi u Meksiku, udala se kada je imala dvadeset i dvije godine i zatrudnila uprkos korištenju pilule. Kada je to saznala, bila je užasnuta. Htjela je studirati, putovati, postići mnogo stvari prije nego se dijete pojavi u njenom životu. Poželjela je abortirati, ali porodica je rekla da je to greška i da bi se kajala kasnije. Međutim, veće je kajanje prouzrokovalo upravo to što je zadržala dijete.



Pustila je ćerku da se sama razvija i odgaja, jer nije znala kako da je vaspita sama. Zato vjeruje da je ćerkin današnji rast i razvoj kao ličnosti isključivo njena zasluga, jer joj ona kao mama nije pomogla. Danas kada ona ima četrdeset i šest godina, a njena ćerka dvadeset i dvije ističe kako ne žali što je ima, ali žali što je postala majka, jer smatra da to nikada nije znala biti.

Vidim nju kako raste, istražuje, putuje, radi sve ono što ja nisam mogla. Ne mogu sebi pomoći da ne primjetim kako ona živi život koji sam ja željela živjeti. Uprkos tome što živimo u vremenu kada sve što radimo radimo javno i dijelimo mnoštvo sadržaja, većina ljudi ne podržava ovakva javna istupanja majki. Žaliti za majčinstvom mnogima postaje oblik nasilja nad djecom, jer kakve su to majke kojima je žao što su to postale? Brinu li se o njima uopšte? Rade li to onda na silu?

Kada je autorica Ajlet Voldman izjavila 2005. godine kako voli svog muža više od njihove djece, dočekana je sa lavinom negativnih komentara, a nakon toga pozvana i kod Opre u emisiju da se odbrani. Iznenadila je mnoge zadržavajući svoj stav, uprkos tome što je većina žena smatrala da je primarni identitet svake žene majčinstvo.Očekujemo li isto od muškaraca? Naravno da ne. Očevi, prema psihološkinji Suzan Rover imaju dozvolu da razvijaju nekoliko identiteta, od čega je tek jedan roditeljstvo. Sa majkama, koje se očekuju da budu uspješne obično bude majčinstvo primarni. Istraživanje koje je sprovela upućuje na to kako se majke kritikuju 48%, dok je 24% očeva krivo i kritikovano za neuspjeh djeteta ili loš odgoj.

Najteži dio predstavlja mogućnost da njihova djeca jednog dana saznaju da ih one jednostavno nisu željele. Kako će se osjećati dijete koje je bilo neželjeno? Nedavno istraživanje sprovedeno u Njemačkoj, objavilo je kako od 1200 ispitanica njih 8% žali što su postale majke. Nemoguće je izbjeći majčinstvo, jer jednom kada postaneš majka, majka si zauvijek. Studija iz Amerike iznosi kako majke koje su zaposlene u prosjeku provedu 14 sati sedmično sa djecom, a prije 50 godina je to bilo 10 sati. Mnogima je ta kombinacija sa radnim satima pretjerana i često im je nemoguće postići sve što se od njih očekuje.

Onda se suštinski stvara pritisak na njih da izgledaju divno i postižu sve. A pri tome da imaju taj majčinski sjaj na licu, bez obzira što jednostavno ne mogu, nisu raspoložene i ne uživaju jednako u onome što ostale čini srećnima i ispunjenima. Mlađe žene postaju mudrije i planiraju. Odnosno bolje rečeno ne planiraju porodicu. Milenijalci jednostavno ne žele djecu onoliko koliko su željeli njihovi roditelji i generacije prije.

Istraživanje Univerziteta u Pensilvaniji ističe kako 42% studenta planira imati porodicu. U poređenju sa anketom koja je sprovedena 1992. godine kada ih je to htjelo 78%.

Kada shvate da nisu srećne i da nisu dobre majke ili da se jednostavno ne pronalaze u toj ulozi, mnoge traže podršku partnera. Upravo im on olakšava, znajući da one jednostavno nisu ispunjene i zadovoljne u toj ulozi. One stisnu zube i prihvate ulogu majke kao doživotnu obavezu, koju nisu htjele.

Međutim, razmišljaju li i znaju li kakve će to posljedice ostaviti na djecu, koja će odrasti u saznanju da su neželjena?



(Sara Velaga, Lolamagazin/Hayat/Foto: Ilustracija)

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa 'GLEDAJ Hayat' na aplikacijama i portalu.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.


TRENUTNO NAJČITANIJE



KOMENTARI