Glavna tema je fizički napad ministra unutrašnjih poslova Dragana Lukača na poslanika PDP Draška Stanivukovića, kao i niz okolnosti koje su dovele do tog nemilog događaja.
Počelo je uvodnim obraćanjem srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, čiji govor su opoziconi poslanici pokušali da prekinu povicima, zvižducima, udaranjem po klupama, uz optužbe da je “izdajnik” i da im je “Dodik podvalio lažni Program reformi”.
Vrhunac njihovih provokacija bilo je unošenje NATO zastavica u skupštinsku salu, sa kojima su prilazili i do Dodika, optužujuči ga da je zemlju uveo u NATO, ali se srpski član Predsjedništva ipak nije dao iznervirati.
Dodikovi živci poputsili su kasnije, pred ponoć, kada je tokom rasprave sa Nebojšom Vukanovićem udarao u mikrofone i nazivao ga “kretenom”.
Za to vrijeme, skupštinsko rukovodstvo na čelu sa Nedeljkom Čubriloviće, je opozicionare samo opominjalo, iako Poslovnik ostavlja mogućnost uzimanja riječi i udaljenja iz sale za sjednice.
Posebna priča bili su dvostruki aršini, jer neki koji su se ponašali neadekvatno, nisu bili opomenuti na bilo koji način.
A tek pitanje – ko je dozvolio unošenje NATO zastava na sjednicu?
Provokacije i međusobne optužne vlasti i opozicije nastavljene su i u kasnim večernjim satima.
Kulminiralo je prvo verbalnim obračunom Stanivukovića i Lukača, da bi potom ministar policije udario poslanika po licu, kasnije se pravdajući da ga je samo odgurnu, kako bi sačuvao svoju bezbjednost.
