U napadu koji je izveden po naredbi američkog predsjednika Donalda Trumpa, Soleimani je ubijen zajedno s Abu Mahdijem al-Muhandisom, jednim od ključnih imena iračke grupe Hashd al-Shaabi ili Jedinice narodne mobilizacije (PMU).
Soleimani je bio direktno povezan s vjerskim poglavarom Irana ajatolahom Alijem Hamneijem, a od 1998. bio je komandant jedinice Quds, nadležne za vojno-obavještajne operacije Irana van zemlje.
Uprkos tome što su mu Ujedinjene nacije (UN) 2007. uvele međunarodnu zabranu kretanja, Soleimani je na mnogim područjima vodio vojne operacije Irana, uključujući Siriju i Irak.
“Prijetite nam neviđenim činom u svijetu. Možete pokrenuti rat, ali mi ćemo biti ti koji će ga završiti“, rekao je Soleimani, osvrćući se na Trumpove prijetnje Iranu u julu 2018.
Rođen je 1957. u Rabordu, na planinskom području u Kermanu, nedaleko od granice s Afganistanom, a još kao dijete je počeo raditi kako bi pomogao ocu poljoprivredniku da vrati dug prema državi.
U godini u kojoj je završio osnovnu školu, napustio je selo i pridružio se Iranskoj revolucionarnoj gardi.
Vojnu karijeru počeo je nakon Iranske revolucije 1979. i to s iskustvom od samo 45 dana. Svoje prvo vojno iskustvo na frontu Soleimani je stekao u Mahabadu, na zapadu Irana, protiv naoružanih kurdskih grupa koje su se pobunile nakon iranske revolucije.
Soleimanijeve aktivnosti u iransko-iračkom ratu nakon revolucije privukle su pažnju mnogih, a uspješno je vodio mnoge operacije iza fronta.
Još s 20 godina i činom potporučnika postao je komandant 41. divizije Tharallah. Postignućima u ovom ratu, Soleimani je brzo počeo graditi vojnu karijeru.
Soleimani je, umjesto direktnog sukoba nakon što su talibani 1998. u Mezar-i Sherifu usmrtili sedam diplomata i novinara, pružio podršku Sjevernom savezu, grupi na čijem je čelu bio Burhaneddin Rabbani, a u borbi protiv talibana.
Borba protiv Saddama u Iraku
Soleimani je imao dobre odnose s liderima iračkih Kurda, koji su se tokom rata borili protiv Saddama Husseina. Tokom Zaljevskog rata 1991. razvio je i odnose s naoružanim šiitskim grupama i organizirao njihovu pobunu.
Ujedno je u pozadini vodio šiite koji su se nakon svrgavanja Saddama Husseina tokom američke okupacije Iraka 2003. borili protiv američke vojske, a imao je i ključnu ulogu u obuci i naoružavanju pojedinih sunitskih grupa.
Soleimani je komandovao grupama koje su se borile protiv SAD-a, a istodobno je bio jedan od glavnih učesnika iransko-američkih cjenkanja u Iraku. Tako je bio ujedno vojno i diplomatsko lice.
Njegova bliska saradnja s kurdskim liderima u iračkom ratu, Soleimaniju je pripremila dobru podlogu za dobre odnose s političarima u Iraku nakon Saddama.
Qassem Soleimani u Iraku nije razvio dobre odnose samo s liderima šiita nego i sunita.
Imao je bliske odnose s nizom političara među kojima je i bivši predsjednik Iraka Jalal Talabani.
Dobru saradnju imao je i s potpredsjednikom Iraka Osamom Al-Nujaifijem, koji je čak prisustvovao i ukopu majke iranskog generala 2013. u Teheranu.
Soleimani je u Libanu sarađivao s Hezbollahom, a vodio je obučavanje i naoružavanje Hezbollaha u Julskom ratu koji je počeo napadom Izraela na Liban 2006. uz izgovor da je Hezbollah oteo izraelskog vojnika.
Uloga u Siriji i Iraku
Zahvaljujući Soleimanijevoj vojnoj strategiji Hezbollahu u državi i drugim šiitskim militantskim grupama, omogućena je dodatna podrška Assadovim snagama, a pojedina sela i gradovi koje su zauzele snage opozicije ponovo su vraćena pod kontrolu režima. Njegovog zamjenika Hosseina Hamadanija pripadnici ISIS-a usmrtili su u Halepu u oktobru 2015.
Soleimani je bio u prvom planu i kada je riječ o planiranju i formiranju Hashd al-Shaabi, formiranom u cilju borbe protiv terorističke organizacije ISIS u Iraku. Pažnju javnosti privukao je i fotografijama s fronta protiv ISIS-a u Iraku.
Pripadnici grupa koje su upale u američku ambasadu u Bagdadu, a nakon američkih napada na položaje Hashd al-Shaabija početkom sedmice, na zidovima su ispisali poruke ”Qassem Soleimani je naš lider”.
Prema dokumentima američke ambasade u Bagdadu, Soleimani je bio lice koje je formulisalo i provodilo svaki vid politike Irana u Iraku.
Ko je bio Abu Mahdi al-Muhandis?
Druga osoba koja je poginula u napadu je Abu Mahdi al-Muhandis, zamjenik čelnika šiitske grupe Hashd al-Shaabi, koju u Iraku podržava Iran. Al-Muhandis je bio poznat i pod nazivom Jamal Jaafar Ibrahimi.
Rođen je u Basri, a studirao je građevinski inžinjering na Tehnološkom univerzitetu u Bagdadu. Muhandis je bio blisko lice Iranu i Soleimaniju.
U mladosti se pridružio šiitskoj Islamskoj stranci Dawa, a Irak je napustio zbog oprečnih stavova za vrijeme Saddama Hosseina. U zemlju se vratio 2003., a jedno vrijeme se bavio i politikom. Nakon toga je postao zamjenik čelnika Hashd al-Shaabija.
Hassan Haidar Diab za Večernji list napisao je da se s generalom Soleimanijem susreo dva puta u Iranu, jednom u Teheranu na konferenciji 2016., a drugi put u gradu Meshadu godinu dana kasnije.
Djelovao je jako skromno, vidjelo se da je vagao svaku izgovorenu riječ. Iako nismo dugo razgovarali, kada je saznao da dolazim iz Hrvatske, samo je dobacio pitanje: “Kakva je situacija u BiH?” Na moje pitanje je li bio u BiH, Qasem je odgovorio: “Naravno da sam bio, ali davno, 1993. i 1994. Gdje god muslimani trebaju pomoć, ja sam tu.” Na rastanku sam mu rekao neka se čuva, a njegov je odgovor bio: ”Molite se za mene da poginem kao mučenik, to mi je najveća želja.”