Neuspjeh zemalja članica Vijeća za implementaciju mira (PIC) da postignu dogovor o novom visokom predstavniku pokrenulo je niz pitanja o budućnosti Bosne i Hercegovine, ulozi međunarodne zajednice i odnosima između Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država.
O tim temama u emisiji „7Plus“ Hayat televizije govorio je politolog i vanredni profesor Univerziteta u Sarajevu, prof. dr. Adis Arapović.
Prema njegovoj ocjeni, situacija u kojoj Bosna i Hercegovina nema imenovanog novog visokog predstavnika prvi je ozbiljan pokazatelj dubokih razilaženja među zapadnim saveznicima kada je riječ o budućnosti zemlje.
U početku je kazao: „Moramo konstatirati da je Bosna i Hercegovina opet na stolu, a ne za stolom. To je posljedica manjka našeg strateškog usmjerenja proteklih 20 godina. Ne govorim namjerno 30, ali 20 godina je Ured Visokog predstavnika vrlo aktivan igrač u ovoj zemlji.“
Prvi put vidljivo neslaganje između SAD-a i Evrope
Arapović smatra da je proces izbora novog visokog predstavnika ušao u potpuno novu fazu jer se prvi put dogodilo da evropski i američki partneri nemaju usaglašen stav.
„Dosad su imena visokih predstavnika bivala ugovorena mnogo prije formalnih odluka o njihovom imenovanju. Naravno, uz redovno neslaganje Rusije, ponekad i Kine, i drugih igrača koji se na međunarodnom planu pitaju, ne u Vijeću za implementaciju mira, ali u Vijeću sigurnosti i nekim drugim adresema. Dakle, po prvi put nam se dešava da se zvanična, usaglašena evropska politika ne slaže sa američkom i da je Bosna i Hercegovina ponovo u žiži interesovanja vrlo visoke politike,“ kazao je Arapović.
Prema njegovim riječima, BiH je ponovo postala prostor na kojem se prelamaju širi geopolitički interesi, što za državu ne predstavlja dobru vijest. On upozorava da je opasno kada se o budućnosti zemlje odlučuje kroz sukob interesa velikih sila, umjesto kroz jačanje domaćih institucija.
Ekonomski interesi u fokusu nove američke politike
Govoreći o razlozima američko-evropskog neslaganja, Arapović ističe da je u međunarodne odnose snažno ušao faktor ekonomskih interesa.
Kao primjer naveo je rasprave oko Južne interkonekcije, za koju smatra da je pokazala novu američku doktrinu povezivanja privatnog kapitala s geopolitičkim ciljevima.
„Sve se preispituje. I ono što je ovdje primijetimo u stvari jeste da iza ovih američkih stavova u stvari stoji vrlo pragmatičan ekonomski interes s jedne strane i očigledno procjena da je Bosna i Hercegovina, možda čak i širi region, otvoren prostor za mnogosnažnji američki utjecaj zato što ovo nije Evropska unija. Ovo je predsoblje Evropske unije“, ocijenio je.
Dodao je kako se ista logika može prepoznati i u odnosu Washingtona prema NATO-u, Ujedinjenim nacijama i drugim međunarodnim organizacijama, gdje se sve češće preispituju dugogodišnja partnerstva i finansijske obaveze.
Kraj dejtonske ere
Arapović smatra da se Bosna i Hercegovina nalazi na prekretnici te da se završava period koji je obilježila postdejtonska politika.
„Mi smo na kapiji Evropske unije sa svojih 1.000 kilometara granice i propuštena prilika od strane zvaničnog Brisela da ovaj prostor integrira u Evropsku uniju sada dolazi na naplatu. Dakle, sada je zaista pitanje. Zvanično završavamo sa epohom koja se zvala postdejtonska Bosna i Hercegovina. Dejtonska Bosna i Hercegovina ovih dana zatvara tu stranicu. Otvaramo novu stranicu.“ rekao je.
Posebnu pažnju posvetio je nedavnom samitu Evropske unije i Zapadnog Balkana u Crnoj Gori, koji vidi kao najavu nove metodologije proširenja Evropske unije.
„Pitanje je samo da li će ona biti briselska stranica. Je li ovaj današnji događaj u Crnoj Gori, u Tivtu, ovaj summit EU-Zapadni Balkan, u principu se uklapa u ovu dilemu ili će to biti neka potpuno neočekivano nova Bosna i Hercegovina vezana politički, ekonomski, geostrateški na drugi način sa Washingtonom.“
Prema njegovom mišljenju, Berlin i Pariz pokušavaju pronaći model kojim bi zemlje kandidati, uključujući BiH, Ukrajinu i Moldaviju, brže bile integrisane u evropske strukture, čak i ako u početku ne bi imale sva prava koja uživaju punopravne članice.
Bez OHR-a nema funkcionalne zamjene
Iako se godinama govori o zatvaranju OHR-a, Arapović upozorava da Bosna i Hercegovina još nema institucije koje bi mogle preuzeti njegove nadležnosti.
Podsjetio je da država nema vrhovni sud na državnom nivou, kao ni dovoljno snažne pravosudne i policijske mehanizme koji bi mogli odgovoriti na ozbiljne političke izazove.
„Vi ne možete preko noći zaključati OHR, a ne prebaciti i ovlaštenja i moć u domaće institucije. Mi nemamo Vrhovni sud BiH. Mi ne imamo nezavisno pravosudno policijski aparat.“, smatra Arapović.
Upozorio je da bi slabljenje ili potpuna pasivizacija OHR-a otvorila dodatni prostor političkim akterima koji osporavaju državne institucije i ustavni poredak.
Evropski put blokiraju domaće političke strukture
Govoreći o evropskim integracijama, Arapović je bio posebno kritičan prema radu domaćih institucija.
Istakao je da BiH zaostaje za svim zemljama regiona kada je riječ o korištenju sredstava iz Plana rasta Evropske unije te da ključni reformski zakoni mjesecima stoje blokirani. Prema njegovoj ocjeni, Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH postao je mjesto na kojem se sistematski zaustavljaju reformski procesi.
„Dom naroda više nije gornji Dom parlamenta. Dom naroda je blok-brana našem putu ka Evropskoj Uniji. Dom naroda je mjesto rušenja države i to treba da zna i sadašnji i budući visoki predstavnik.“
Arapović smatra da međunarodna zajednica prečesto koristi formulaciju kako se „lideri u BiH moraju dogovoriti“, iako je, kako tvrdi, svima jasno da među ključnim političkim akterima ne postoji saglasnost ni o temeljnim ciljevima države.
Na kraju razgovora poručio je da rješenje za Bosnu i Hercegovinu neće doći ni iz Brisela ni iz Washingtona.
„Vrijeme je da se ljudi konačno probude iz ovog zimskog sna. Neće doći ni Mesija, ni rješenje ni iz Brisela, ni iz Washingtona. Ono mora doći od nas samih, a posebno mora biti iskazano neslaganje s onim što nije u interesu naše države i našeg naroda“, zaključio je Arapović.
Cijelu emisiju pogledajte u videu na početku teksta.