Dok se diplomatska prašina u Bosni i Hercegovini polako sliježe nakon ostavke visokog predstavnika Christiana Schmidta, na vidjelo izlaze detalji složene operacije koja spaja najuži krug saradnika Donalda Trumpa s Miloradom Dodikom, bivšim predsjednikom bh. entiteta Republika Srpska. Ono što je započelo kao lobistički ugovor od 100.000 dolara mjesečno, preraslo je u geopolitički potres koji je rezultirao ukidanjem sankcija, padom visokog predstavnika i energetskim ugovorom bez presedana.
U oktobru 2025. godine, Michael Flynn, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost SAD-a (koji je izdržao svega tri sedmice u kabinetu predsjednika Trumpa), podnio je dokumentaciju Ministarstvu pravde prema Zakonu o registraciji stranih agenata (FARA). Prijava je otkrila da je Flynn, preko svoje čikaške firme RRB Strategies LLC, angažovan da zastupa Republiku Srpsku.
Milorad Dodik, čovjek kojeg Flynn zastupa, godinama je bio pod američkim sankcijama zbog korupcije i podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ipak, samo mjesec dana nakon što je Flynn potpisao ugovor, Trumpova administracija povukla je neočekivan potez: sankcije Dodiku su ukinute, čime je otvoren put za ono što će uslijediti.
Zatim se pojavljuje do tada nepoznata firma AAFS i njihov bosanski predstavnik Amer Bekan. Upravo ta povezanost s američkim političkim krugovima, uz lokalno zastupništvo, cijeloj priči daje dodatnu dimenziju. Iza AAFS-a stoje konkretna imena: Jesse Binnall, advokat koji je bio dio pravnog tima Donalda Trumpa, te Joseph Flynn, brat Michaela Flynna, bivšeg Trumpovog savjetnika za nacionalnu sigurnost.
Nakon ukidanja sankcija Dodiku, ulogu ključnog operativca na terenu preuzeo je otpravnik poslova američke ambasade u Sarajevu, John Ginkel. Prema javno dostupnim, ali i insajderskim informacijama iz više bh. ministarstava, Ginkel je lično predvodio delegaciju kompanije AAFS Infrastructure and Energy — firme Flynnovog brata Josepha — "vodajući" ih od vrata do vrata najviših državnih institucija.
Ključni trenutak dogodio se u Federaciji BiH kada je prijedlog zakona o Južnoj plinskoj interkonekciji izmijenjen tako da omogućava ulazak ovog američkog konzorcija kao nosioca projekta. U praksi to znači da AAFS nije uveden kroz klasični međunarodni tender, već kroz političko-pravni okvir koji mu je direktno otvorio vrata. Ovaj direktni pritisak rezultirao je munjevitom zakonodavnom akcijom. Parlament Federacije BiH je po hitnoj proceduri usvojio Zakon o južnoj interkonekciji, uz detalj koji je zaprepastio pravne stručnjake: naziv privatne kompanije "AAFS" eksplicitno je unesen u sam tekst zakona.
Ovim činom, jedna tek osnovana firma iz Wyominga, bez ikakvog iskustva, pravno je "zacementirana" kao nezaobilazan partner u projektu vrijednom 1,5 milijardi dolara, čime je eliminisana bilo kakva mogućnost konkurentskog tendera.
Dok otpravnik poslova John Ginkel i američka ambasada ulažu sav svoj diplomatski kapital kako bi "progurali" tek osnovanu firmu AAFS, drugi strateški projekti nailaze na nepremostive zidove. Plan firme Regulus za jačanje namjenske industrije u Federaciji kroz ulaganja u Pretis i Binas — sektora koji je decenijama bio garant kakve-takve ekonomske i odbrambene stabilnosti — ostao je bez ikakve podrške međunarodnih faktora. Ovaj kontrast u tretmanu jasno ukazuje na to da američka politika u BiH možda više nije vođena principom jačanja stabilnosti saveznika, već isključivo profitnim interesima uskog kruga ljudi povezanih s novom administracijom.
Kritičari ističu da proces urušavanja ne bi bio moguć bez direktne kooperativnosti aktuelne Vlade Federacije BiH. Pod vodstvom premijera Nermina Nikšića i resornog ministra Vedrana Lakića, strateški važni giganti doživjeli su kliničku smrt. Od agonije zeničke Željezare, preko kolapsa koksare u Lukavcu, pa sve do mizernog stanja Željeznica FBiH koje su nekada bile krvotok privrede, vidljiv je obrazac zanemarivanja i lošeg upravljanja.
Umjesto da se namjenska industrija i teška metalurgija modernizuju i koriste kao pregovarački adut — kao što to radi Ukrajina — Vlada FBiH nema niti želje, niti vizije da išta učini po tom pitanju. Ovakva politika ne samo da slabi ekonomsku bazu bošnjačkog faktora, već Federaciju ostavlja bez strateških grana industrije u trenutku kada se globalna sigurnosna arhitektura nepovratno mijenja.
Uklanjanje prepreka za Flynnov porodični biznis zahtijevalo je i uklanjanje vrhovnog arbitra mira u BiH. Christian Schmidt, visoki predstavnik koji je, uz sve sporne odluke, ipak godinama bio i brana Dodikovim secesionističkim namjerama, iznenada je podnio prijevremenu ostavku. Izvori potvrđuju da je Schmidt otišao pod direktnim pritiskom Washingtona, čime je srušena arhitektura međunarodnog nadzora kako bi se napravio prostor za "transakcijsku diplomatiju".
Slučaj "Flynn" i način na koji je projekt "Južna interkonekcija" nametnut, šalju brutalno jasnu poruku: era međunarodnog prava, normi i zaštite zasnovane na konvencijama — ako je u nju iko još uvijek vjerovao — nepovratno je završena. Bosna i Hercegovina je postala poligon sirovog kapitalizma gdje se suverenitet ne brani rezolucijama, već bankovnim računima i strateškim uvezivanjem s centrima moći.
Dok Milorad Dodik, preko porodice Flynn, kupuje američku naklonost koncesijama, evidentno je da se odvija plansko i sistematsko urušavanje Federacije BiH s većinskim bošnjačkim stanovništvom, koja se pretvara u puki izvor resursa za transnacionalne elite. Za Bošnjake više ne postoji luksuz čekanja na "pravdu" iz Brisela ili Washingtona. Opstanak zahtijeva hitnu i agresivnu promjenu paradigme: umjesto uzaludnog pozivanja na beznačajne konvencije, neophodan je hitan angažman najmoćnijih lobističkih kuća koje će američki interes vezati za gradove i resurse u Federaciji. U svijetu gdje važi samo zakon jačeg i interes profitera, jedini način da vas velike sile ne bi srušile jeste da ih učinite zavisnim o vašem opstanku.
Vrijeme za diplomatiju vrijednosti je isteklo; počela je borba za goli interes, a u toj borbi Bošnjaci trenutno nisu čak ni za stolom.
(K. H.)