Izbor Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ostao je jedan od najupečatljivijih primjera u kojima politika trgovinom interesa, odnosno sistemskom korupcijom, oblikuje budući rad najvažnije institucije naše države.

Ono što je ostalo upečatljivo za ovaj „izbor“ jeste činjenica da se već u trenutku kada je konkurs objavljen, pobjednik već unaprijed znao.

Zastupnik Stranke za BiH (SBiH) u Skupštini Kantona Sarajevo, Muamer Bandić, osvrnuo se na ovaj proces ističući da je u tom periodu bilo teško razumjeti politički angažman sarajevske Trojke i svu energiju koju su potrošili insistirajući da Vukoja postane sudija, iako iza sebe nije imao nikakvo iskustvo rada u sudskoj praksi. Upravo ta činjenica otvorila je brojna pitanja o kriterijima, procedurama i stvarnim motivima koji su pratili cijeli taj izborni proces.

Prema Bandićevim riječima, ono što je već tada trebalo biti kristalno jasno jeste da stranke Trojke ne mare za budućnost ove zemlje, posljedice svojih ljudskih i političkih odluka, pa čak ni za političke principe i vrijednosti koje javno zagovaraju. On naglašava da su ove stranke isključivo orijentisane ka ispunjavanju političke volje i interesa jednog čovjeka koji ih drži u šahu, Dragana Čovića.

To što su svojim potezima oslabili evropske vrijednosti i ideju građanske Bosne i Hercegovine u Ustavnom sudu BiH, te dodatno produbili političke podjele ojačavši pozicije separatista unutar sistema, vladajuću koaliciju uopšte nije interesovalo, navodi sarajevski zastupnik. Ističe da je Trojka tada uspostavila nakaradni sistem u kojem se političkom trgovinom, iza kulisa i daleko od očiju javnosti, unaprijed izaberu kandidati, da bi se potom Parlamentu slala samo lista već izabranih, gdje poslušnici pro forme dižu ruke glumeći da se nešto pitaju.

Kako su tada počeli sa Vukojom, tako, prema Bandićevim tvrdnjama, rade i danas, kada su aktuelne kandidatkinje Katica Artuković, bivša članica Komisije za izbor i imenovanje sudija Ustavnog suda BiH, te Dženeta Omerdić, bivša savjetnica u Predsjedništvu BiH. Vladajuće stranke i danas ostaju vjerne pristupu koji ide u korist već unaprijed definisanog ishoda, sa slanjem imena samo „najbolje rangiranih kandidata“. Zbog toga, kako podvlači, ovo još jednom nije stvarni izbor, već politička farsa i novi primjer političke trgovine, odnosno sistemske korupcije koju Trojka provodi svuda gdje ima politički uticaj.

Na isti ovaj način kako danas biraju sudije Ustavnog suda BiH, funkcioniše i skupštinska većina u Kantonu Sarajevo. Bandić upozorava da pitanje postojanja potrebnog kvoruma za rad ili prolaznosti materijala više ne određuju političke vrijednosti, niti etički i moralni principi, već isključivo to kako je koja „zlatna ručica“ namirena za tu sjednicu.

Ova društvena regresija se više ne može ni opravdati ni sakriti, ma koliko bila moćna PR mašinerija Trojke. Došli smo u situaciju da nam korumpirani političari kradu radna mjesta, novac, sigurnost, sudove, slobodu i budućnost. Na kraju, Bandić šalje oštru poruku javnosti, ističući da svakom građaninu mora biti jasno kako svaki čovjek koji glasa za ovakve ljude i ne prepoznaje njihovu izdaju budućnosti naše djece, više nije njihova žrtva, već direktan saučesnik u generisanju sistemske korupcije i uništavanju budućnosti sopstvene djece.