Bosna i Hercegovina i ove godine dočekuje 1. maj uz poznate parole, sindikalna okupljanja i zvanične poruke o napretku. Ipak, iza prazničnih čestitki ostaje mnogo ozbiljnije pitanje, šta danas znači praznik rada u zemlji u kojoj fabrike nestaju, mladi odlaze, a radnik sve češće je potrošna roba?

Radnici Željezare Zenica praznik će obilježiti na Kamberovića polju, uz podršku drugih sindikalnih organizacija. Njihovo okupljanje će biti podsjetnik da su mnoga radnička prava ostala mrtvo slovo na papiru.

Statistika uljepšava sliku, teren govori drugačije

Zvanični podaci govore o blagom padu nezaposlenosti, ali svakodnevni život građana često pokazuje potpuno drugačiju realnost. U mnogim gradovima proizvodni pogoni se zatvaraju, radna mjesta nestaju, a radno sposobni ljudi kartu spasa traže u Njemačkoj, Austriji ili Sloveniji.

Kada brojke kažu da je manje nezaposlenih, to ne znači nužno da je više zaposlenih. Nerijetko znači da je manje ljudi ostalo da se uopće prijavi na biro.

Građani o tržištu rada: Bez veze teško do posla

Mišljenja građana su podijeljena. Jedni tvrde da posla ima za one koji žele raditi, dok drugi otvoreno govore o ponižavajućim uslovima, mizernim platama i sistemu u kojem sposobnost nije presudna.

“Ja sam prije agresije na BiH tražio posao, sad sam lakše našao posao kao penzioner, uopšte bez prijave.”

“Mislim da je najvažniji odnos poslodavca sa uposlenicima i ako tu nema dobre ponude… Sve je u parama. Naravno ima i uslova, ali sve je kolika će plata da bude.”

“Imamo veliku nezaposlenost, ali se i veliki broj zanimanja traži. Ima i toga, ima i da odlučuju drugi umjesto gazde.”

“Posla ima ko hoće raditi.”

“Posla ima na sve strane, ali neće niko da radi.”

“Bez obzira na završeno obrazovanje da li ste završili fakultet ili srednju školu u današnje vrijeme ako nemate veze, da kažem, ako nemate štele, nažalost i ako niste u nekoj stranci jako je teško doći do posla.”

Izjave najbolje oslikavaju duboku podjelu u društvu, između onih koji gledaju oglase i onih koji znaju kako se posao zaista dobija.

Ljudi nestaju sa biroa

Ekonomista Damir Bećirović upozorava da se dio navodnog napretka temelji na administrativnim brisanjima i odlasku stanovništva.

“Mi na birou imamo veliki broj radnika koji predstavljaju neaktivnu radnu snagu. Vidimo ustvari stvarne podatke da je za više od 3.500 smanjen broj radnika u Federaciji u prvom kvartalu ove godine a to statističko smanjenje stope nezaposlenosti ustvari ukazuje da su izbrisani sa evidencije. Dakle, određeni broj ljudi bilo odlaskom u inostranstvo ili da nisu se na vrijeme javili zavodu i tako sl.”

function r(){if(it(n),n.value===Hm){let o=null;throw new D(-950,o)}return n.value}

Drugim riječima, problem se ne rješava, samo se uklanja iz evidencije.

Antipoduzetnička klima tjera investitore

Dok političari govore o reformama, investitori BiH zaobilaze u širokom luku. Razlog nije samo tržište, nego pravna nesigurnost, spora administracija i nepovjerenje u sistem.

“Ovdje je snažna antipoduzetnička klima sa snažnom ulogom države u ekonomskim aktivnostima tako da u tom kontekstu, mene od gubitka radnih mjesta zabrinjava da se ne kreiraju nova radna mjesta iako imamo vrlo povoljnu poreznu politiku kada je riječ o porezu na dohodak i dobit, a mi nemamo investitore i vidimo da ne doalze. Znači, očito postoji pravna i poslovna nesigurnost i ustvari jedan potpuno antipoduzetnički ambijent.”

BiH među najlošijima u regionu

Ni poređenja sa susjedima ne idu u korist Bosni i Hercegovini. Prema procjenama stručnjaka, zemlja se i dalje nalazi pri vrhu regiona po nezaposlenosti, a pri dnu po zaposlenosti.

“Stopa nezaposlenosti je nepromijenjena ali je i dalje značajno to što ipak sektor pokazuje malo poboljšanja u 2025. godini. Kada je u pitanju BiH među zemljama zapadnog Balakana stopa zaposlenosti je među najnižim a kada je riječ o nezaposlenosti onda smo među najvišim. Prisutna je velika nezaposlenost mladih a i tu opet imamo svi problem u regionu, kaže Sandra Hlivljak, viša ekonomistica u Uredu Svjetske banke u BiH.

Posebno zabrinjava položaj mladih, koji sve češće ni ne pokušavaju graditi karijeru u BiH.

Dok se roštilji pripremaju, a govornice postavljaju, radnici i dalje čekaju konkretne odgovore. Sigurnije ugovore, poštene plate, priliku bez stranačke knjižice i ekonomiju koja ne živi od statističkih trikova.

Praznik rada u BiH zato je sve manje praznik, a sve više na podsjetnik koliko je rad postao obesvrijeđen.

Prilog radio Anel Husnić.