U njoj ne žive samo cijene, već i strah, neizvjesnost i svakodnevna odricanja hiljada građana. Prema najnovijim podacima Saveza samostalnih sindikata BiH za februar 2025., vrijednost sindikalne potrošačke korpe za četveročlanu porodicu iznosila je 3.157,40 KM, dok prosječna plata u Federaciji BiH iznosi 1.428 KM, a u Republici Srpskoj 1.475 KM.
Jaz između primanja i troškova više nije ni zabrinjavajući – on je postao nepremostiv. Dok se u zemljama Evropske unije s minimalnom platom mogu pokriti osnovni životni troškovi, u BiH je i prosječna plata daleko ispod granice dostojanstvenog života. Minimalna plata u FBiH od 1.000 KM jedva pokriva trećinu ukupnih potreba za jednu porodicu.

U razvijenim društvima potrošačka korpa ilustrira potrošačke navike. U BiH ona je simbol borbe za preživljavanje. Hrana čini 44,61% ukupne vrijednosti korpe, što je dvostruko više nego u zemljama EU, gdje se taj udio kreće između 15 i 20 posto. To nije samo podatak – to je jasan indikator siromaštva i neodrživog životnog standarda.
Građani Bosne i Hercegovine, posebno oni s nižim primanjima i penzioneri, troše više na osnovne životne potrepštine nego prosječni Evropljani, i to s višestruko manjim prihodima. I dok se vlade i političari utrkuju u praznim obećanjima o "ekonomskom rastu", stvarnost u frižiderima govori nešto sasvim drugo.

Nestanak srednje klase – tiha katastrofa

function r(){if(it(n),n.value===Hm){let o=null;throw new D(-950,o)}return n.value}

Najopasniji rezultat ovog ekonomskog sunovrata nije samo siromaštvo, već nestanak srednje klase – onog sloja koji je u svakom funkcionalnom društvu motor razvoja i stabilnosti. U BiH, taj sloj je ili gurnut u redove prezaduženih i preživljavajućih, ili je već spakovao kofere i otišao u potrazi za dostojnijim životom.
Danas većina građana balansira između kredita, minusa na računu, pomoći dijaspore i dugova u obližnjoj prodavnici. Komfor i stabilnost postaju privilegija manjine, dok se većina suočava s teškom dilemom: platiti režije ili kupiti lijekove, prehraniti djecu ili servisirati dug.

Godine stagnacije – ništa novo, ali sve gore

Da stvar bude gora, stanje se nije drastično promijenilo ni za jednu deceniju i po. U 2009. godini, prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna plata iznosila je 790 KM, dok je potrošačka korpa već tada bila 1.396 KM. Danas su obje brojke porasle, ali jaz između njih je još veći, a osjećaj nesigurnosti još dublji.
Ovo nije kriza izazvana ratom, pandemijom ili prirodnom katastrofom. Ovo je kriza izazvana sistemskim neradom, političkom neodgovornošću i ekonomskim nemarom. Rastuće cijene, neusklađene plate, slab institucionalni odgovor i tiho odumiranje socijalne politike – to je srž problema.

function r(){if(it(n),n.value===Hm){let o=null;throw new D(-950,o)}return n.value}

Potrošačka korpa nije broj – to je borba za dostojanstvo

Na kraju, potrošačka korpa u BiH više ne može biti tretirana kao statistički pokazatelj. Ona je moralni test društva. Dok se „korpe pune cijenama, a ne proizvodima“, jasno je da nije problem samo u ekonomiji – problem je u odsustvu vizije, odgovornosti i političke volje da se građanima omogući život dostojan čovjeka.
Jer dostojanstvo ne dolazi s parama u koverti pred izbore. Dolazi s mogućnošću da se poštenim radom prehrani porodica. A u Bosni i Hercegovini, sve manje ljudi tu mogućnost zaista ima.

Kako je u susjednoj Hrvatskoj?

Zanimljive podatke za Hrvatsku i EU objavio je portal index.hr. Kako navode, u Hrvatskoj se više troši na hranu nego u ostatku EU-a. Tačnije, u bogatijim državama više se troši na hranu, ali ona čini manji dio ukupnih troškova. Index.hr dao je i zanimljiv pregled izdvajanja novca za hranu u bivšoj zajedničkoj državi. Došli su do zaključka da se iz usporedbe današnjeg udjela troškova hrane u ukupnim troškovima kućanstava i prijašnjih desetljeća može zaključiti da je danas standard u Hrvatskoj veći nego što je bio ikada u historiji (kao i u većini svijeta), pa se isto može zaključiti i za BiH. Sa sigurnošću se može tvrditi, navode, da to vrijedi za devedesete.