Više od trideset godina nakon rata, slučaj hotela Zenit u Neumu ostaje jedan od najupečatljivijih primjera kako neuređen pravni sistem može proizvesti beskonačne sporove oko vrijedne imovine, ali daleko od očiju bh. javnosti. Dok se institucije godinama spore oko vlasništva, a politički interesi mijenjaju tok događaja, najveću cijenu plaćaju investitori koji su imovinu kupili kroz zakonom propisane procedure.
Posljednja dešavanja u Neumu samo su pokazala da ni sudske odluke, ni završeni privatizacijski procesi nisu dovoljni ako država nije spremna stati iza vlastitih zakona.
Dramatične scene u Neumu
Napetost je kulminirala u petak, 3. jula, kada je u Neumu trebalo biti održano zasjedanje Nadzornog odbora kompanije "Zenit-Bro", koja upravlja hotelom Zenit. Sjednica nije održana nakon što su je, prema dostupnim informacijama, spriječili građani, jer su osujetili da se u pozadini vodi novi sukob oko prava na suvlasništvo.
Prema aktuelnom sudskom registru, vlasnička struktura je jasna, približno 80 posto kapitala pripada kompaniji Bingo iz Tuzle, dok oko 20 posto drži splitski Brodomerkur.
S druge strane, Općina Neum tvrdi da joj pripada pet posto vlasništva koje je, kako navodi, nestalo tokom promjene vlasničke strukture. Međutim, upravo dokumentacija govori drugačije. Revizijom provedenom 2014. godine Općina Neum odrekla se tog potraživanja, što je kasnije konstatovano i u izvještaju federalnih revizora iz 2019. godine.
Kako je hotel, izgrađen novcem Željezare Zenica, postao višedecenijski spor
Priča o hotelu Zenit počela je mnogo prije privatizacije.
Kamen temeljac položen je krajem 1985. godine, na tadašnji Dan općine Neum, 18. oktobra. Odluku o gradnji jednoglasno je donio Radnički savjet Željezare Zenica uz podršku uprave.
Još 1955. godine Željezara je kupila zemljište na kojem su prvo izgrađeni bungalovi i restoran, a zatim je niknuo reprezentativni hotel otvoren 27. maja 1987. godine, tada među najljepšim objektima na jadranskoj obali.
Do početka rata u hotelu je radilo oko 300 zaposlenih, većinom iz Zenice. Nakon 1992. godine radnici, uglavnom nehrvastke nacionalnosti, napuštaju Neum, a već naredne godine slijedi preregistracija hotela u UTP Hotel Zenit. Godine 1997. nastaje mješovito preduzeće HTP Zenit-BRO, čiji su osnivači bili UTP Hotel Zenit, Brodomerkur iz Splita i Općina Neum, iako je hotel izgrađen sredstvima i bio u vlasništvu Željezare Zenica.
Posebnu pažnju privlači izjava jednog tadašnjeg HDZ-ovog kadra iz Neuma iz 1999. godine, koji je tvrdio da su minimalna ulaganja u hotel prikazana kao višemilionska investicija kako bi poslužila kao osnova za dokapitalizaciju.
„Malo smo okrečili hotel i prikazali to kao višemilionsko ulaganje odnosno iskoristili za dokapitalizaciju“, pričao je 1999. godine jedan HDZ-ov kadar iz Neuma, tvrdi autor teksta o ovoj malverzaciji na Žurnal.info.
Nakon toga uslijedio je niz tužbi koje je pokretala Željezara Zenica pokušavajući vratiti svoju imovinu. Tužbeni zahtjevi odbijeni su pred sudovima u Čapljini, Vrhovnim sudom Federacije BiH i Ustavnim sudom Federacije BiH. Posljednja pravna nada ugašena je 2014. godine kada je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu odbacio apelaciju iz formalnog razloga, žalba je sadržavala 21 stranicu, iako je dozvoljeni maksimum bio 17.
Bingo je kupio hotel po pravilima, ali država godinama nije zaštitila vlastitu odluku
Dok su se vodili sudski procesi, federalna Agencija za privatizaciju i Agencija za privatizaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona provele su reviziju vlasničkih odnosa.
Rezultat revizije bio je jasan, utvrđeno je postojanje većinskog državnog kapitala u hotelu Zenit.
Na javnom konkursu u oktobru 2015. godine kompanija Bingo ponudila je 2,5 miliona KM za kupovinu 79,73 posto državnog kapitala. Uz kupoprodajnu cijenu, Bingo se obavezao investirati dodatnih 30 miliona KM, sačuvati postojeća radna mjesta i otvoriti nova.
Umjesto da država nakon završene prodaje zaštiti investitora koji je ispunio svoje obaveze, uslijedile su godine novih opstrukcija, osporavanja i pokušaja da se privatizacija dovede u pitanje tvrdnjama da je hotel prodan ispod stvarne vrijednosti.
Sve ovo šalje zabrinjavajuću poruku svim potencijalnim investitorima, ni kada kupite državnu imovinu kroz zakonit postupak, ne možete biti sigurni da ćete nesmetano ostvarivati svoja vlasnička prava.
Država nijemo posmatra
Dodatnu sumnju izazvala su i posljednja politička dešavanja.
Krajem prošlog mjeseca Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona smijenila je direktora Agencije za privatizaciju HNK Donka Jovića. Član Glavnog odbora Demokratske fronte Arman Zalihić izjavio je za portal Mostarlive da je razlog upravo slučaj hotela Zenit.
Prema njegovim riječima, nakon višegodišnjih opstrukcija da se Bingo uknjiži kao vlasnik, sud je presudio u korist kompanije, novac je uplaćen u budžet HNK, a kada je Agencija krenula provoditi sudske odluke i završavati privatizaciju, uslijedila je hitna smjena rukovodioca.
"Razlog smjene je privatizacija Hotela Zenit u Neumu kojeg je kupila kompanija Bingo. Nakon višegodišnjih opstrukcija HDZ-a da se Bingo uknjiži na imovinu, sud je presudio u korist Binga koji je uplatio novac u proračun HNK. Kada je Jović naumio provesti zakon i napokon dovršiti privatizaciju, smijenjen je na hitnoj telefonskoj sjednici", kazao je Zalihić za Mostarlive.
Bez obzira na političke interpretacije, ostaje činjenica da više od tri decenije traje spor oko objekta čije je zemljište još 1955. kupila Željezara Zenica, a hotel vlastitim sredstvima izgradila krajem osamdesetih godina.
Najveći problem nije samo pitanje vlasništva nad jednim hotelom. Problem je što država nije pokazala sposobnost da zaštiti ni vlastitu imovinu, ni vlastite odluke, ni investitora koji je kroz zakonom propisan postupak kupio većinski državni kapital.
U isto vrijeme, institucije koje bi morale istražiti sve okolnosti višedecenijskih promjena vlasništva uglavnom su ostale nijeme. Tužilaštva nikada nisu pokazala ozbiljniji interes da do kraja rasvijetle kako je imovina vrijedna desetine miliona maraka postala predmet beskonačnih političkih i pravnih sukoba.
Slučaj hotela Zenit predstavlja ogledalo države koja godinama dopušta da pitanje vlasništva postaje politička bitka, umjesto da zakoni vrijede jednako za sve. Ako institucije nisu u stanju zaštititi zakonito stečena prava i provedene privatizacije, sasvim sigurno je ugroženo povjerenje u kompletan pravni poredak Bosne i Hercegovine, odnosno one koji čine vlast i upravljaju državom.