Povodom Dana Zlatnih ljiljana prisjećamo se onih koji su, ne štedeći sebe i noseći ideale slobode, stali pred neprijatelja i pokazali da se domovina voli dijelima, a ne riječima.

Gosti emisije '7Plus' bili su Aljo Bošnjaković, predsjednik Saveza Udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja Federacije BiH i Ismet Godinjak, predsjednik Udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja Zlatni ljiljan i Zlatna policijska značka Kantona Sarajevo.

Godinjak se na početku osvrnuo na današnji položaj boraca Armije RBiH.

Živimo kao i svi normalni ljudi ove zemlje, ovog grada, ali ne živimo u društvu koje je na adekvatan način znalo prepoznati ulogu i doprinos ovih ljudi u odbrani naše zemlje. Ono što nas posebno boli je da se sigurno moglo i moralo više kada je u pitanju onaj neki vid društvenog priznanja i poštovanja za sve one koji su najtežim vremenima branili ovu zemlju, a koji su danas sasvim sigurno ili socijalni slučajevi ili vrlo često na marginama društva. Pomalo smo ogorčeni na sve ovo što se dešava u društvu – kazao je Godinjak.

'Država se nije odužila braniocima'

Na pitanje da li su vlasti učinile dovoljno da se oduže Zlatnim ljiljanima na svemu onome što su oni učinili za ovu državu, Bošnjaković kaže: "Država se nije odužila braniocima Bosne i Hercegovine. Ne boli nas puno taj materijalni dio jer mi sasvim normalno živimo. Istina, u zadnjih par godina ima nekih određenih sitnih pomaka ka boljitku, ali mi se nikad nismo borili samo za sebe. Nastojimo da se borimo za svakog učesnika proteklog rata i sa te strane smatram da još uvijek ima izuzetno puno prostora za izmjene i dopune određenih zakona i poboljšanje materijalnog statusa."

Godinjak je govorio o ulozi i odgovornosti pripadnika Armije RBiH i MUP-a tokom rata, ističući da prema presudama međunarodnih sudova nije utvrđeno postojanje organizovanih i planskih ratnih zločina s njihove strane. Također je ukazao na značaj kulture sjećanja.

Naši pripadnici nisu organizovali niti počinili bilo kakav ratni zločin. A, bili smo izloženi zločinima koji su nepojmljivi običnom čovjeku. Od onih najmanjih protjerivanja, ako se uopšte može tako nazvati, pa do genocida. I nije bilo osvete i ničega čega bi se nove generacije stidile – dodaje.