Državnik i mislilac, profesor i intelektualac, naučnik i vizionar, autor i akademik, vjernik i književnik, jedan od stubova odbrane državnosti, ali prije svega Bosanac i Stočanin bio je akademik Rusmir Mahmutćehajić. Previše toga stalo u 78 godina života akademika Rusmira Mahmutćehajića. Čovjeka kojem je Bosna bila okosnica djelovanja, intelektualnog, moralnog i životnog. Bio je prvi potpredsjednik Vlade Republike Bosne i Hercegovine gdje je imao ključnu ulogu u međunarodnom priznanju države Bosne i Hercegovine. Preminuo je u 78. godini života, ukopan u svom rodnom Stocu, na kojeg je bio ponosan. U njegovu čast održana komemorativna sjednica u Parlamentarnoj skupštini BiH.

Čovjek koji je preko Bosne tražio put do smisla. Bosnu smatrao blagoslovom, a njegov život bio je kao sevdalinka. Bosna je bila predmet svih radova akademika Rusmira Mahmutćehajića, reče njegov ratni drug, general Armije Republike Bosne i Hercegovine Sefer Halilović.

Prva je njegovo zalaganje da se Bosna ne naginje ni desno ni lijevo nego da se organizuje odbrana koja će biti predmet trostruke agresije. U toj opštoj pometnji unutar BiH kad se govorilo da rata neće biti Rusmir i grupa ljudi su se zalagali za odbranu Bosne. Njegova aktivnost je u tome bila presudna. Da nije bilo toga pitanje je kakva bi bila odbrana Bosne i da li bi je uopšte bilo - kazao je Halilović.

function r(){if(it(n),n.value===Hm){let o=null;throw new D(-950,o)}return n.value}

Bosna i Hercegovina punim imenom

Nije dao da se ime Bosna i Hercegovina govori skraćeno.

Za njega Bosna i Hercegovina nije bila samo ime, bila je majka, svetinja i opis života. Nikada nije dozvoljavao da se ime zemlje skraćuje jer punina tog imena nosi poštovanje i ljubav prema onome što je najmilije. Insistirao na bosanstvu kao kapitalnom građanskom principu i vjerovao da zajedništvo može biti garant opstanka demokratske BiH - kazala je Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji.

Ugled u svijetu

Smatran je jednim od 500 najutjecajnijih muslimana u svijetu.

Nakon govora Pape Benedikta XVI u Regensburgu spada u grupu od 138 muslimanskih učenjaka i intelektualaca koji su potpisali zajedničku riječ kao otvoreno pismo koje je poslano svim kršćanima i muslimanima cijeloga svijeta - naglasio je fra Mile Babić, franjevac i teolog.

function r(){if(it(n),n.value===Hm){let o=null;throw new D(-950,o)}return n.value}

Kultura i književnost

Bavio se, Mahmutćehajić, srednjovjekovljem i znao koliko je važno da se istražuje i čuva bosanki srednjovjekovni usmeni i pisani trag.

On je razumio da u tim starim tekstovima nije pohranjena samo književna i jezička vrijednost nego i jedan od temelja našeg historijskog pamćenja, jedan od temelja bosanskog čovjeka i da bez te dubine nema ni punog razmumijevanja nas samih - poentirala je Erma Ramić Kunić, viša naučna saradnica Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, te dodala da im je bio veliki oslonac u istraživčkom i naučnom radu.

U stotinu godina rodi se jedan ovakav, rekoše na komemoraciji. Vjerovao je da je građanski princip temelj opstanka BiH. Proveo život u unapređenju znanja, djelovao na energetskoj suverenosti BiH. Autor više od 30 knjiga i na stotine naučnih radova, Dobitnik šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva i mnogih drugih.

Komemoraciji su prisustvovale, osim članova porodice, brojne Mahmutćehajićeve kolege, kao i današnji nosioci izvršnih i zakonodavnih funkcija u našoj državi, ali i brojne druge osobe iz društvenog i političkog života.

Mahmutćehajić je preminuo 5. aprila u Sarajevu u 78. godini, a dženaza mu je klanjana u srijedu u rodnom Stocu.

Biografija

Osim što je bio potpredsjednik prve Vlade Republike BiH, Mahmutćehajić je bio i ministar za energetiku, rudarstvo i industriju Republike Bosne i Hercegovine.

Kada je riječ o njegovoj biografiji, rođen je 29. juna 1948. u Stocu gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je 1973. na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a 1975. magistrirao i 1980. doktorirao na Univerzitetu u Zagrebu.

Specijalizaciju je obavio 1982. u Međunarodnom centru za teoretsku fiziku u Trstu, Italija, a postdoktorske studije 1988. na Katoličkom univerzitetu u Leuvenu.

Radio je kao istraživač i direktor u Institutu zaštite na radu univerziteta u Sarajevu te kao direktor Instituta za ergonomiju istog univerziteta; od 1985. do 1991. radio je kao profesor i dekan Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Osijeku, Hrvatska.

Od 1991. do 1992. bio je potpredsjednik Vlade Bosne i Hercegovine, a od 1992. do 1994. ministar za energetiku, rudarstvo i industriju Bosne i Hercegovine, kada je podnio ostavku. Bio je i član savjeta univerziteta u Sarajevu i Osijeku te predsjednik Komisije za društvene djelatnosti Vlade Bosne i Hercegovine.

Od 1992. predsjednik je bosanskohercegovačkog komiteta CIGRE, od 1996. predsjednik izdavačkog savjeta časopisa "Dijalog", urednik časopisa "Bosanskohercegovačka elektrotehnika" i "Blagaja". Zatim je 1997. izabran za prvog predsjednika Međunarodnog foruma Bosna, a bio je i član Evropske akademije nauka i umjetnosti.

U užem naučnom području objavio je preko stotinu stručnih i naučnih radova, od kojih osam knjiga. Objavio je i sedamnaest knjiga autorske proze, političkih i filozofskih eseja te prijevoda na bosanski jezik.