Bursać: Dok kmeče o kršćanskoj ugroženosti, rasisti Kiseljaka tuku turiste jer liče na muslimane!

Istovremeno dok Zovko, Calic ili Primorac 'brane Europu' od izmišljenog 'muslimanskog vala', obični terenski, blatnjavi proustaški nacionalisti i rasisti u Kiseljaku tuku ljude koji liče na Arape i muslimane. Zamislite te bolesti i ludila!

Da čovjek ne zna gdje živi, pomislio bi da je ovo neka crna humoristička epizoda iz Monty Pythona. Dok se ovih dana po regionalnim i domaćim medijskim ćumezima valjaju istovremeno i klerikalne i kvaziliberalne paranoje o 'ugroženim kršćanima', dok Zovko, Calic, pa sve do našeg novog sveameričkog Maksimusa Primorca drže globalne propovijedi o 'džamahirijama', 'opasnim muslimanima' i 'raspadu Evrope pod teretom migranata' — realnost Bosne i Hercegovine neumoljivo, bolno i brutalno pokaže prstom na pravu istinu.

A istina je ova:

To je sve.

To je presuda.

To je dijagnoza.

I to je, najzad, ogledalo u koje bi se svi ti samozvani branitelji kršćanske civilizacije morali pogledati. Ali neće. Jer ogledalo boli. A istina još više.

Ovih dana se orkestrirano, gotovo kao po ratnom rasporedu, širi narativ o “kršćanskoj ugroženosti” u Bosni i Hercegovini. Naizmjence ga pumpaju i desničarske mreže i salonski lijevi kvaziintelektualci koji bi Evropu branili tako što bi je etnički pročistili od svega što ne stane u njihovu sliku bijelog, katoličkog, uredno počešljanog, poslušnog čovjeka.

I dok oni tako kmeče o “ugroženosti”, stvarnost nas podsjeti kako izgleda kada ta paranoja siđe među obične ljude i pretvori se u čist rasistički bijes i mrznju orema svemu što samo i zaliči na islam.

U mjestu Borina kod Kiseljaka, nekoliko naizgled običnih seljana krenulo je u obračun sa britanskim gostima koji su u BiH došli na vikend. Što su bili Englezi – nije važno. Što su akademski radnici iz Londona – još manje važno. Što su imali legalan boravak, uredne pasoše, urednu prijavu – potpuno nebitno.

Jedini “problem” je bio što su tamnoputi i što “liče na muslimane”.

U zemlji u kojoj politički profiteri tvrde da su “kršćani ugroženi”, ti isti “ugroženi kršćani” spremno napadaju sve što je tamnije od kiseljačkog prosjeka. Logika? Nema je.

Ovo nije logika. Ovo je civilizacijski kvar i sociopatologija.

Ne, ovo nije incident.

Ovo je obrazac.

Ovo je lažna ugroženost koja se iz dana u dan pumpa da bi opravdala nasilje.

Ovaj refren sam već čuo. Ovaj refren smo svi već čuli.

To je onaj isti refren koji je devedesetih slagao bajku da su Srbi “ugroženi” u Hrvatskoj, Bosni, Kosovu, pa i na Marsu, i da se zbog te “ugroženosti” moraju voditi ratovi, paliti sela, etnički čistiti čitave teritorije.

I sada gledamo reprizu, samo u drugoj boji.

Kada god vam neko priča o “ugroženosti kršćana”, “odbrani Evrope”, “opasnoj islamizaciji” – prevedite to ovako:

To isto je govorio i Ivica Rajić, veliki komandant “Maturica”, operativac HVO-a u Kiseljaku, osuđen pred Haškim tribunalom za ratne zločine. A presuda mu jasno kaže: ljudi pod njegovom komandom su ubijali, silovali, pljačkali, vješali odrubljene glave na tržnicama Kiseljaka.

Danas nema odrubljenih glava na tržnici.

Ali ima istog mentalnog sklopa u pojedinim živim glavama.

Ono što je posebno ogoljeno, do surovosti ogoljeno u ovom incidentu, jeste trenutak kada dođe policija – profesionalna, državna, neutralna – i kada počnu vrijeđanja policajaca.

Jednom govore da je “musliman koji štiti Arape”.

Drugom govore da je “Srbin koji je izdao svoj narod”.

Trećeg optužuju da “ne brani kršćane”.

Ovo je ta autentična matrica radikalne desnice spuštena u nlato jedne lokalne zajednice:

U takvoj matrici, policajac nije policajac – on je “neko ko štiti Arape”.

Turist nije turist – on je “prerušen musliman”.

Boja kože nije nebitna stvar – ona je prijetnja.

Različitost nije bogatstvo – ona je razlog za linč.

Ovo nije više pitanje Bosne i Heregovine.

Ovo je evropsko pitanje.

Kiseljak je u ovom slučaju pokazao ono što desna Evropa pokušava sakriti – da mržnja nikada ne ostane na granicama, ona se prelije iznad svih ograda i vjera i sjuri se među plebs.

I sada i uvijek!

Istovremeno dok Zovko, Calic ili Primorac brane Evropu od izmišljenog “muslimanskog vala”, obični terenski, blatnjavi proustaški nacionalisti i rasisti u Kiseljaku tuku ljude koji liče na Arape i muslimane. Koji liče!

U takvoj Evropi niko nije siguran.

Danas su na redu “Arapi”.

Sutra tamnoputi Španac.

Prekosutra tamniji Hrvat.

Onda neko ko izgleda kao latino.

Onda neko ko izgleda kao Rom.

Onda neko sa K’uranom u ruci.

I tako sve dok se društvo ne pretvori u koncentratski logor čistote. A bilo je tako u Evropi, sjetimo se.

Ovo je zemlja u kojoj se zločinci poput i dalje prešućuju, a njihove formacije romantiziraju-sjetite se zločinca Darija Kordića i još više se sjetite ko mu je organizovao svečani doček - da, da isti oni koji kmeče o “kršćanskoj ugrozbi”.

Ovo je zemlja u kojoj se djeca odgajaju u narativu da je njihova nacija “ugrožena” i da je nasilje legitimna odbrana identiteta.

I onda se svi prave iznenađeni kada se to nasilje manifestira na prvim turistima tamnije puti.

Biramo svaki dan hoćemo li biti društvo otvorenosti ili društvo straha.

Društvo u kojem su turisti dobrodošli ili društvo u kojem policija dobije uvrede jer “štiti Arape”.

Društvo koje uči iz svoje historije ili društvo koje ponavlja matricu UZP-a u civilnoj varijanti.

Kiseljak je, nažalost, pokazao kako izgleda kada pobijedi strah.
Ali, ne zaboravite:

Ako danas šutimo, sutra ćemo opet gledati ono što smo gledali devedesetih.

A Bosna i Hercegovins, htjeli mi to ili ne, više ne može izdržati još jedan luđački ultranacionalistički ciklus.