Bursać: Poslije Hayata i OBN-a, doći će i po vas, jeste li svjesni toga?

Nemojte se zavaravati. Danas će doći po Hayat i OBN. Sutra po portal koji čitate. A onda i po vas. Jer logika cenzure je prosta: Ako možeš ukloniti nekažnjeno jednog, možeš sve. A znate li vi, neljudi, koliko porodica živi od tih medija? Koliko djece večeras jede jer je neko montirao prilog, namjestio svjetlo, nosio kameru po kiši, montirao program do zore?

Ovih dana se nad ovom zemljom nadvila čudna, tešja i olovna tišina. Ona koja ne dolazi iz mira, nego iz namjere i namjene. Ona koja ne nastaje spontano, nego se planira u kabinetima, stranačkim štabovima i poslovnim odborima s političkim nalogom.

Tišina je to u kojoj se hoće da kritički glas utihne, da se pitanja i preispitivanja povuku, da se neki “neugodni ljudi” sklone s ekrana i sa portala.

Podigla se prašina od bestijalnosti, zlih misli i još gorih ljudi koji otvoreno slave pokušaj BH Telecoma da skine Hayat i OBN sa svojih platformi.

Izborna je godina. A izborne godine su doba kad vlast najviše mrzi slobodnu, kritičku riječ.

Jer slobodna riječ razotkriva, razobličuje i uznemirava vlastidršca. Slobodna riječ pamti. Slobodna riječ ne zaboravlja.

U izbornoj godini vlast želi tišinu i odobravanje.

Želi medije koji klimaju glavom, novinare koji šute, urednike koji gledaju u pod, a ne u kameru.

Želi da ukloni one koji kritički misle. Želi savršen PR-ing onih koji izigravaju medije.

I želi to baš sada i baš odmah.

Kukavičluk vrije.

A sladostrasni zli ljudi, neljudi bolje kazano, sjaje od sreće dok u svojim glavama umišljaju da su mali Čaušeskui. A sve po onoj nesretnoj paroli da je najslađe kad komšiji crkne krava, pa makar taj komšija bio brat iz iste kuće koja se zove država.

Čitam njihove baljezgarije po mrežama: neka ih ugase, neka ih nema, neka propadnu.

Kao da govorimo o kanalima na daljinskom, a ne o živim ljudima koji mogu ostati bez egzistencije.

Znate li vi, neljudi, koliko porodica živi od tih medija?

Koliko djece večeras jede jer je neko montirao prilog, namjestio svjetlo, šminkao voditeljicu, nosio kameru po kiši, montirao program do zore?

Koliko kruha u kuću unose snimatelji, montažeri, vozači, producenti, novinari, urednici, organizatori, vizualni dizajneri, tehničari?

Žene i muškarci koji rade dok vi tvitate, pišete statuse i likujete nad tuđom nesrećom.

I vi biste da i oni “crknu” zajedno sa svojim medijima?

Je li to ljudski?

Je li to moralno?

Je li to normalno?

Je li to društvo kakvo želite?

Ako je to dobro i poželjno, onda nismo ljudi. Onda smo samo zvijeri.

Slušam ovih dana beogradski sastav Oxajo. U pjesmi “Čovek” pjevaju:

“Ova zemlja je tvoja i sve što je u njoj,

Hajde samo budi čovek,

Hajde samo budi svoj…”

Pa dalje:

“Da li bi mogao da budeš čovek

Satkan od reči,

Rečima da znaš da vežeš,

Otpuštaš pa opet stežeš

Sve po potrebi…”

Možete li biti ljudi satkani od riječi?

Ljudi koji uvažavaju i one s kojima se ne slažu?

Ili ste zvijeri u ljudskom obliku koje bi, uz komšijsku kravu, zatrle i komšijsku lozu po osnovu političke nepodobnosti?

Samo što, ponavljam, to nije komšija.

To ste vi. Svi vi.

Danas će doći po Hayat i OBN.

Sutra će doći po vas.

I reći će vam: niste dobri, začepite ili se ugasite.

Brzo to ide. Brže nego što mislite.

Udruženje BH novinari je reagiralo ljudski.

Upozorili su da bi isključenje TV kanala moglo ugroziti medijski pluralizam i pravo građana na raznovrsne izvore informacija.

Jer znaju kako se ovo završava.

Ovako je počelo u Srbiji.

Ovako se kidalo živo informativno meso dok nije ostala tabloidna diktatura i privatni rijaliti jednog čovjeka.

Vučićev model: mediji kao produžena ruka vlasti, kritika kao izdaja, novinar kao neprijatelj.

Hoće li Trojka tim putem?

Iskreno se nadam da među njima ima ljudi koji će imati snage da narede vlastitom egu i terenskim izvršiocima da stanu.

Ali činjenice su tvrdoglave.

Čitavu rušilačku strukturu je odlično skenirao urednik Senad Omerašević koji objašnjava jako su najprije plasirane laži: Hayat finansira Vučić.

Zatim: Hayat je kupio HDZ-ov tajkun.

Botovi su to širili, funkcioneri su to ponavljali, dio javnosti je povjerovao.

Cilj?

Pripremiti teren za ušutkivanje.

Jer kad diskreditirate glas, lakše ga utišate.

BH Telecom sada govori o pravima distribucije, o ugovorima, o krajnjim korisnicima.

Govori o nelagodi pretplatnika.

Ali ne govori o nelagodi demokratije.

Ne govori zašto plaća strane kanale, a domaće ne.

Ne govori zašto od korisnika uzima novac, a onima koji proizvode sadržaj ne plaća.

Ne govori zašto je problem platiti pfeninig po pretplatniku, dok se milioni troše na stranačku propagandu.

Istina je jednostavna:

Rješenje nije da se ne plati nikome.

Rješenje je da se plati svima.

Ali plaćeni mediji nisu poslušni mediji.

A poslušni mediji su politički kapital.

I tu dolazimo do pitanja:

Ko su neljudi koji hoće i koji slave gašenje medija?

To su oni koji misle da sloboda govora važi samo dok govori njihova strana.

To su oni koji bi ušutkali kritiku jer im kvari narativ.

To su oni koji ne vide ljude iza logotipa.

Koji ne vide tuđu djecu iza kamere.

Koji ne vide ljudski život iza mikrofona.

Neljudima je politika igra bez granica i igra bez posljedica.

Ljudima je politika pitanje kruha i živita.

Nemojte se zavaravati.

Danas će doći po Hayat.

Sutra po OBN.

Prekosutra po portal koji čitate.

A onda i po vas.

Jer logika cenzure je prosta:

Ako možeš ukloniti nekažnjeno jednog, možeš sve.

Tišina je zarazna.

I brzo se širi. O kako se brzo širi!

Na kraju, kako reče Omerašević, svi biramo po čemu ćemo biti zapamćeni.

Po tišini ili po riječi.

Po poslušnosti ili po ljudskosti.

Po strahu ili po hrabrosti.

“Hajde samo budi čovjek.”

Možda je to jedina politička doktrina koja nam zaista treba.

Biti čovjek.

Biti satkan od riječi.

Znati vezati, znati pustiti, znati stegnuti kad treba.

Jer ako nam je drago da komšiji crkne krava,

sutra ćemo se čuditi kad crkne naše cijelo stado.

A tada više neće biti nikoga da o tome govori.

I tada će tišina biti potpuna.