Bursać: Potvrđeno - Schmidt je prekrojio Ustav, HDZ profitirao, Trojka pristala

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu potvrdio je de facto ovom presudom da je u izbornoj noći 2022. godine Ustav Federacije BiH prekrojen protivno evropskom pravu. Visoki predstavnik Christian Schmidt svjesno je ojačao etničku diskriminaciju i osigurao HDZ-u kontrolni mehanizam nad Federacijom. Od ovog trenutka više nije pitanje šta se dogodilo, nego ko će imati hrabrosti da to prizna.

Hajmo od početka. U Strazburu se ne piše poezija. Tamo se pišu presude. Suhe, hladne, pravničke, bez metafora i bez milosti. Kakve i trebaju biti. Upravo zato ova presuda je bitnija od stotinu kolumni, saopštenja i protesta zajedno. Jer je izrečena tamo gdje se više ne može sakriti iza fraza o “specifičnosti BiH”, “kompleksnog konteksta” i “nužnih kompromisa”. Donesena je tamo gdje se stvari zovu pravim imenom.

A ime ove stvari, sada i pravno zapečaćeno, glasi: sistemska diskriminacija uz svjesnu političku asistenciju međunarodne zajednice i domaćih aktera.

Ako ova presuda ima ime i prezime, i svoga heroja, onda je to – Zlatan Begić.

On je najzaslužniji, najuporniji i pravno najprecizniji akter u dugoj borbi protiv ustavne nejednakosti u Bosni i Hercegovini. Begić nije tražio prečice. Nije tražio političke ustupke. Nije kalkulisao s vlašću. On je uradio ono što se u ovoj zemlji rijetko radi: shvatio je pravo ozbiljno i natjerao Evropu da ga uzme jednako ozbiljno.

Evropski sud za ljudska prava je, u predmetu Begić protiv BiH, učinio ono što su domaće institucije godinama odbijale – potvrdio da su intervencije visokog predstavnika u izbornoj noći 2022. godine bile suprotne Evropskoj konvenciji, suprotne presudama Ustavnog suda BiH i po svojim efektima diskriminatorne do granice rasizma.

Ne simbolički. Ne retorički. Nego baš pravno.

To je presuda koja razvaljuje jednu veliku laž: da je Christian Schmidt “spašavao funkcionalnost”, da je “deblokirao Federaciju”, da je radio “ono što domaći političari nisu mogli”. Ne. Radio je ono što nije smio, ono za šta nije imao mandat, i ono što je svjesno išlo u korist jedne etnopolitičke strukture – prije svega HDZ-a – uz prešutnu, a potom i otvorenu saglasnost Trojke.

Visoki predstavnik nije slučajno pogriješio. On je svjesno donio političku odluku.

I to u najgorem mogućem trenutku – u izbornoj noći prije četiri godine. Dok su se glasovi još brojali. Dok izborni rezultat još nije bio zaključen. Dok je volja građana bila živa i nezaštićena. U tom trenutku, Schmidt je prepravio Ustav Federacije BiH.

To nije tehnički detalj. A ne! To je pravni, a ako hoćete i moralni presedan. Nigdje u demokratskom svijetu ne mijenjaju se ustavna pravila nakon zatvaranja birališta. To se radi prije izbora ili se ne radi nikako. Sve drugo je nasilje nad demokratijom.

A kakvo je to nasilje bilo, Begić je prvi precizno imenovao.

Mi “ostali” građani trećeg reda

Takvo da je dodatno betoniralo sistem u kojem je oko 400.000 građana – “Ostalih” – trajno isključeno iz punog političkog subjektiviteta. Takvo da klub Ostalih u Domu naroda ostaje puki dekor bez realne moći. Takvo da se Federacija pretvara u prostor kontrolisanog veta, u kojem HDZ dobija sigurnog potpisnika Vlade bez obzira na izborne rezultate. Bez obzira! Takvog, u konačnici, da je cijeli jedan narod (hrvatski) izjednačen sa HDZ-om.

Evropski sud je sada rekao jasno i nedvosmisleno: takav sistem nije u skladu s Konvencijom.

A kad nešto nije u skladu s Konvencijom, onda nije u skladu ni s Ustavom BiH, jer je Konvencija njegov sastavni dio. To je elementarna ustavna logika. Samo su je godinama pokušavali ugušiti političkim dimnim bombama.

Ono što ovu presudu čini historijski važnom jeste činjenica da se ona ne odnosi na Dejton kao ratni kompromis, nego na Schmidtovu odluku kao svjesnu, savremenu i politički motivisanu intervenciju. Ranije presude iz Strazbura bavile su se naslijeđenim grijehom. Ova presuda se bavi aktivnim činom diskriminacije u miru.

Tu više nema izgovora.

Ne može se reći da je “tako dogovoreno u Dejtonu”.
Ne može se reći da “Evropa razumije naš kontekst”.
Evropa je rekla da ovo nije prihvatljivo.

I to zahvaljujući Zlatanu Begiću i njegovoj apelaciji.

A njegova apelacija je bila ključna upravo zato što je razotkrila kontinuitet pravnog nasilja: Schmidt je zadržao isti princip izbora predsjednika i potpredsjednika Federacije koji je Ustavni sud BiH još 2015. godine, po zahtjevu Željka Komšića, proglasio diskriminatornim. Promijenjeni su samo brojevi. Diskriminacija je ostala.

Drugim riječima: Schmidt je znao. I uprkos tome – uradio je to što je uradio.

Zašto?

Zato što je imao podršku. HDZ je bio direktni korisnik usluge. Ali HDZ sam ne bi bio dovoljan. Trebala mu je i Trojka. SDP, NiP i Naša stranka su pristale. Ne iz neznanja. Nego iz pukog interesa. Vlast je bila važnija od jednakosti i državotvornosti. Stabilnost važnija od prava i pravde.

Presuda iz Strazbura sada tu konstrukciju ruši do temelja.

Jer poručuje: ne možete praviti vlast na diskriminaciji i zvati to evropskim putem. Ne možete se zaklinjati u EU, a bježati od presuda njenog najvišeg suda. Ne možete govoriti o reformama dok održavate sistem u kojem je nečiji glas višestruko vredniji od glasa njegovog sugrađanina. I to ne kažem ja, vi ili bilo ko treći, nego vrhovna i vrhunska evropska pravna instanca.

I tu dolazimo do najvažnijeg dijela, na koji Begić s pravom upozorava.

Neprovođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava nije politički stav. To je krivično djelo. Ako institucije BiH nastave ignorisati ovu presudu, one ne krše samo Konvenciju – one direktno ruše Dejtonski sporazum, jer je Dejton zasnovan na obavezi poštovanja ljudskih prava.

Ova presuda je, kako je Begić rekao, oružje. Pravno, političko i moralno. Oružje koje se može neutralisati samo jednim potezom: svjesnim odricanjem od jednakosti zarad vlasti.

Ako se to dogodi, onda više nema dileme. Onda ova zemlja ne ide ka Evropi. Ona ide ka sofisticiranom apartheidu, sa evropskim frazama i domaćim potpisima.

Strazbur je rekao svoje.
Zlatan Begić je odradio posao koji institucije nisu htjele, nisu smjele ili nisu znale da urade.

Sada je red na Bosnu i Hercegovinu. Ili će biti ono što ustavno i evropski jeste ili će (p)ostati prćija moćnika.