“Schmidt je došao kao simbol “zapadne stabilnosti”, a odlazi kao dokaz raspada zapadne strategije u BiH. Građanima se godinama prodavala bajka da međunarodna zajednica čuva Bosnu i Hercegovinu. Schmidtov pad ruši tu iluziju do temelja. Jer kada visoki predstavnik može biti uklonjen dogovorom Washingtona i Banjaluke, mimo Sarajeva, onda je jasno koliko je stvarni suverenitet ove zemlje tanak. Ono najvažnije Bosna i Hercegovina više nije prioritet Zapada. Ama baš NIKAKAV! I to je ključna rečenica cijelog ovog političkog dibidus-raspada.

Christian Schmidt nije pao zato što je bio slab. Pao je zato što je postao višak i morao je da ode. A višak u Bosni i Hercegovini postaje svako onaj ko više ne služi interesima velikih igrača. Tako je visoki predstavnik, čovjek koji je suspendovao Ustav Federacije BiH da bi instalirao Trojku i HDZ na vlasti, završio kao politička olupina negdje između Banjaluke, Washingtona i Moskve. Bez autoriteta, bez podrške, bez igdje ikoga. I upravo tu počinje najvažnije pitanje ove priče: Ko je sve znao da će Schmidt “letjeti”?

function r(){if(it(n),n.value===Hm){let o=null;throw new D(-950,o)}return n.value}

Ništa nije slučajno!

Jer Milorad Dodik nije juče slučajno najavio ruski zahtjev u Vijeću sigurnosti UN-a da se sve Schmidtove odluke ponište. Takve stvari se ne govore napamet. Pogotovo ih govori čovjek koji je mjesecima unazad tvrdio da će Schmidt završiti politički mrtav čim se završi dogovor sa Amerikancima. Sjetimo se oktobra prošle godine. Dodik tada gotovo slavodobitno najavljuje da će Schmidt “odletjeti” sa funkcije kao dio šireg aranžmana između Republike Srpske i američke administracije. Tada su se po sarajevskim salonima, po trojkaškim podcastima i među političkim padobrancima smijali toj izjavi. Govorili su kako Dodik blefira. Kako mu se tlo trese pod nogama. Kako će ga “MUP Republike Srpske hapsiti”. Kako je izolovan. Kako je gotov.

Danas? Schmidt sprema ostavku. Amerikanci peru ruke koje su kaljave do lakata i koje su gurnule visokog da bude niži. Rusija sprema diplomatski masakr u UN-u. Dodik likuje. A Trojka šuti kao dijete uhvaćeno sa rukom u tegli pekmeza.

Priča o dvije opcije

Tu više nema prostora za spin. Ostaju samo dvije mogućnosti. Prva: Trojka je znala da će Schmidt biti uklonjen i cijelo vrijeme je lagala građane. Druga: nisu imali pojma šta se događa i služili su kao politički fikusi dok su Washington, Moskva i Banjaluka crtali mapu novog odnosa snaga na terenu u BiH.

Obje opcije su poražavajuće.

Prva znači otvoreno sadejstvo sa Dodikom. Sa istim onim Dodikom kojeg su javno nazivali rušiteljem države, secesionistom i čovjekom koji vodi državni udar. Sa istim onim Dodikom zbog kojeg su svakodnevno dizali moralnu paniku po televizijama. Sa istim onim Dodikom za kojeg su uvjeravali javnost da je pred hapšenjem. I onda, iza zavjese, isti ti ljudi sjede i gledaju kako njihov najveći politički neprijatelj odlazi sa funkcije pod pritiskom i Dodika i Amerikanaca.
Druga opcija još je gora po njih. Jer u slučaju da ništa nisu znali Trojka ispada politički infantilna družina koja nije imala pojma da se iza njihovih leđa odvija trgovina stoljeća. Tada ispada da su Denis Bećirović, Elmedin Konaković, Nermin Nikšić, Sabina Ćudić i ostatak sarajevske političke klase na vlasti bili korisni samo kao dekor.

Kao ljudi koji će glumiti reformski kurs dok se pravi dogovori sklapaju između Washingtona i Banjaluke.
A upravo to možda djeluje najbliže istini.
Schmidt je od početka bio čudan eksperiment. Nijemac kojeg je Zapad gurao kao posljednju figuru međunarodnog tutorstva nad Bosnom i Hercegovinom. Problem je što je Schmidt ubrzo prestao biti visoki predstavnik, a postao politički alat ucjene.
Kulminacija se desila 2023. godine kada je suspendovao Ustav Federacije na jedan dan kako bi omogućio formiranje vlasti Trojke i HDZ-a. Tog trenutka Schmidt je izgubio i posljednji privid neutralnosti. Više nije bio arbitar. Postao je politički operativac jedne ideološke i bogme teritorijalne opcije.

Priča o potrošnoj robi

A politički operativci imaju rok trajanja.

Amerikanci su ga koristili dok je bio potreban za rekonfiguraciju vlasti u Federaciji. Čim je posao završen, Schmidt postaje teret. Posebno zbog pitanja državne imovine i Južne plinske interkonekcije. Washington je htio brzo rješenje koje bi smanjilo ruski energetski uticaj. Schmidt je odugovlačio “posao“. Oprezno, birokratski, njemački sporo. U svijetu geopolitičkih obračuna za državu na čijem čelu je Trump-to je smrtonosan grijeh.

I onda dolazi ono što je najstrašnije u cijeloj priči: ucjena sankcijama vlastitom čovjeku.

Prema informacijama koje cure iz diplomatskih krugova, Schmidtu je zaprijećeno američkom crnom listom ukoliko ne odstupi. Zamislite taj nivo cinizma. Čovjek koji je godinama izvršavao političke naloge Zapada završava kao potrošna roba. Kao službenik kojem se kaže: hvala na usluzi, sada nestani.

Dodik to razumije bolje od svih u Sarajevu. Zato je još juče u Moskvi govorio kao pobjednik. Zato govori o poništavanju svih Schmidtovih odluka. Zato slavi Putina, ruski gas i “specijalnu vojnu operaciju” u Ukrajini. Zato ljubi stope Trumpu. Jer njemu je jasno da je Schmidtov pad simbol mnogo veće promjene.

Bosna i Hercegovina više nije prioritet Zapada. Ama baš NIKAKAV!

I to je ključna rečenica cijelog ovog političkog dibidus-raspada.

Ukrajina gori. Bliski istok eksplodira. Kina prijeti Tajvanu. Amerika ulazi u novu eru brutalnog pragmatizma. U takvom svijetu Bosna i Hercegovina postaje sitna moneta za potkusurivanje. Dodik to lažnim narativom o hrišćanskoj ugroženosti koristi do maksimuma. Moskva takođe. A Sarajevo? Sarajevo se ponaša kao provincijska administrativna postaja koja još vjeruje da će je neko spasiti zato što “evropske vrijednosti”.

Vrijednosti? Schmidt je najbolji dokaz koliko te vrijednosti traju kada udare u američki interes.

A onda dolazimo do groteskne završnice. Čovjek kojeg je Zagreb godinama gurao, čovjek kojeg je Plenković odlikovao, čovjek koji je praktično instalirao HDZ u vlast Federacije, odlazi kao politički leš. Bez podrške Berlina. Bez podrške Washingtona. Bez stvarnog legitimiteta. I sada će možda upravo Rusija u UN-u formalno tražiti poništavanje svega što je radio.

Kraj Schmidta i evropske priče u BiH

Ironija je savršena. Schmidt je došao kao simbol “zapadne stabilnosti”, a odlazi kao dokaz raspada zapadne strategije u BiH.

A Trojka?

E tu nastupa najopasniji dio priče.

Jer ako su znali za Schmidtovo uklanjanje, onda su saučesnici u najvećoj političkoj prevari građana nakon Daytona. Tada su svjesno glumili otpor Dodiku dok su istovremeno prihvatali aranžman u kojem Dodik dobija ono što želi, pa i pad visokog predstavnika.

Ako nisu znali, onda je Bosna i Hercegovina u rukama političkih amatera koji pojma nemaju šta se događa oko njih.

I jedno i drugo vodi istoj tački: potpunom urušavanju povjerenja.

Građanima se godinama prodavala bajka da međunarodna zajednica čuva Bosnu i Hercegovinu. Schmidtov pad ruši tu iluziju do temelja. Jer kada visoki predstavnik može biti uklonjen dogovorom Washingtona, Moskve i Banjaluke, mimo Sarajeva, onda je jasno koliko je stvarni suverenitet ove zemlje tanak.

Dodik je to razumio mnogo prije svih drugih. Zato danas djeluje kao čovjek koji igra nekoliko poteza unaprijed dok sarajevska politika djeluje kao grupa zbunjenih činovnika koji još pokušavaju shvatiti pravila igre i putanje figura.

A pravilo je jednostavno: U geopolitici nema prijatelja. Samo interes.

Christian Schmidt je to naučio na najskuplji mogući način. A mi?