Prema najavama poljoprivrednih proizvođača, jesen nam donosi scenarij koji više podsjeća na borbu za preživljavanje nego na redovnu nabavku namirnica: očekuje se rast cijena hrane od nevjerovatnih 70 posto.
Glavni motor ovog haosa je nekontrolisani rast cijena goriva, koji je pokrenuo domino efekat u cijelom lancu proizvodnje. Međutim, problem je dublji od same cijene nafte. Ulazni parametri u poljoprivredi, od sjemena do mineralnih đubriva, poskupili su i do 60 posto.

U konačnici možemo računati na 70 posto veće cijene na jesen“, upozorava Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH. Njegove riječi potkrepljuju i proizvođači s terena. Mustafa Gradaščević iz Janje otvoreno poručuje građanima da se vrate korijenima: „Ukoliko imate 100-200 kvadrata zemlje, zasijte osnovne stvari, jer niko ne zna šta donosi sutra.“

Dok poljoprivrednici očajavaju, a građani stežu kaiš, reakcija nadležnih ostaje u domenu obećanja i „strateških razmatranja“. Ministar poljoprivrede FBiH, Kemal Hrnjić, priznaje da je ovo jedna od najvećih kriza do sada, obećavajući interventnu podjelu goriva iz terminala. Ipak, kritičari tvrde da je to samo „gašenje požara čašom vode“.
Ekonomski stručnjaci upozoravaju na opasniji fenomen, lov u mutnom. Ekonomista Željko Rička za BHRT ističe da se globalna nestabilnost koristi kao paravan za neopravdano podizanje cijena. Prema njegovim riječima, država nema strateški plan, što ostavlja prostor trgovcima da kalkulišu na štetu krajnjeg potrošača.

Socijalna bomba kuca

function r(){if(it(n),n.value===Hm){let o=null;throw new D(-950,o)}return n.value}

Kritika prema vlastima najglasnija je iz socioloških krugova. Srđan Vukadinović smatra da su državni organi BiH potpuno pali na ispitu empatije i efikasnosti.

BiH je jedina država u regionu koja nije uradila ništa konkretno – niti su smanjeni porezi na akcize, niti je korigovan PDV, navodi Vukadinović.

Dok se u susjednim zemljama aktiviraju robne rezerve i zamrzavaju cijene osnovnih namirnica, u Bosni i Hercegovini se teret krize u potpunosti prebacuje na leđa naroda. Pitanje koje visi u zraku nije više da li će hrana poskupiti, već ko će moći da je priušti kada jesen pokuca na vrata.
U državi gdje je „zasij svoju baštu“ postala jedina konkretna ekonomska strategija, jasno je da je sistem zakazao. Jesen nam ne donosi samo plodove rada, već i gorku spoznaju da je socijalni mir u BiH postao skuplji od samog hljeba.