Tamo gdje prestaje ovozemaljska bol, ponovo počinje njihova vječna priča.

Samo nekoliko mjeseci nakon što nas je napustio naš legendarni Halid, za njim je tiho, na neki ljepši svijet, otišla i njegova Sejda. Preselila je danas nakon duge i teške bolesti, ostavljajući iza sebe tugu, ali i sjećanje na ljubav koja je prkosila vremenu.

Kroz sve blistave, ali i one najteže životne trenutke, Sejda je bila Halidova sjenka, njegov mir i najčvršći oslonac. Njihova ljubavna priča s pravom je važila za jednu od najljepših, najskromnijih i najdugovječnijih na regionalnoj muzičkoj sceni.

Sve je počelo krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka. Halid je tada tek krčio svoj put prema zvijezdama, a Sejda je radila u fabrici čokolade. Sudbina ih je spojila na jednoj proslavi Dana žena, gdje je Halid, onako kroz šalu, odlučio da zaprosi svoju Sejdu. Ono što je tada zvučalo kao simpatična dosjetka, ubrzo je preraslo u brak koji će trajati decenijama.

U Hayatovoj emisiji "Ljetna kuhinja", Sejda se jednom prilikom s puno topline i sjetnog osmijeha prisjetila detalja sa njihovog vjenčanja:

function r(){if(it(n),n.value===Hm){let o=null;throw new D(-950,o)}return n.value}

"Svi pređoše potok. Ja se laganije obukla, pa ne mogu. Halid skide cipele, prenese me preko vode... bila sam lagana. Neka me sad prenese", kazala je tada Sejda kroz smijeh, ne sluteći da će ove riječi danas zvučati kao najljepša i najtužnija balada.

Danas vjerujemo da ju je njen Halid ponovo sačekao na nekoj nebeskoj obali, skinuo cipele i prenio je tamo gdje bol više ne postoji. Podarili su nam priču o odanosti koja se rijetko sreće, a koja sada nastavlja da živi u vječnosti.