Svega nekoliko sati nakon što je šef bh. diplomatije, Elmedin Konaković, samouvjereno proglasio pobjedu nad secesionističkim planovima Milorada Dodika, političku scenu Bosne i Hercegovine uzdrmala je vijest koja direktno demantuje takav narativ.
Dok je Konaković 10. maja uvjeravao javnost kako je aktuelna vlast uspješno "iskontrolisala" situaciju, osujetila planove o uklanjanju visokog predstavnika i prilagodila se novim vjetrovima iz Washingtona, stvarnost je već narednog dana servirala potpuno drugačiji scenario.
Ostavka Christiana Schmidta, podnesena 11. maja, zvanično je obrazložena "privatnim razlozima", ali u diplomatskim kuloarima ta objašnjenja imaju malu specifičnu težinu. Umjesto stabilnosti koju je Konaković proklamovao, suočeni smo sa završetkom jednog od najkontroverznijih mandata u postdejtonskoj historiji BiH. Iako je Schmidt važio za "intervencionistu" koji je suspendovao Ustav Federacije na jedan dan kako bi omogućio formiranje vlasti, njegov odlazak u trenutku kada gubi podršku Sjedinjenih Američkih Država otvara opasan vakuum.
Ovaj nagli zaokret postavlja ključno pitanje: Da li je optimizam domaće koalicije bio utemeljen na realnim procjenama ili je riječ o pogrešnom čitanju geopolitičkih signala?
Dok Rusija godinama insistira na gašenju OHR-a, a Milorad Dodik ovaj potez slavi kao svoju stratešku pobjedu, bh. diplomatija se nalazi pred zidom. Schmidtova najava da će ostati na funkciji do imenovanja nasljednika nudi slabu utjehu, jer proces imenovanja novog visokog predstavnika, u trenutnim globalnim okolnostima i uz otpor Moskve, djeluje kao nemoguća misija. Time se ranije Konakovićeve izjave o "zaustavljanju najgorih planova" transformišu iz diplomatskog izvještaja u još jedan primjer političkog optimizma koji gubi bitku s realnošću na terenu.
Bezrazložan politički optimizam
Brojni analitičari sada s pravom upozoravaju da Schmidtov odlazak nije samo personalna promjena, već potencijalni uvod u gašenje kancelarije OHR-a, što je direktno ispunjenje Dodikovih dugogodišnjih zahtjeva. Konakovićeve tvrdnje da su ugovori o secesiji i uklanjanju Schmidta pod kontrolom, u svjetlu novih događaja, djeluju u najmanju ruku preuranjeno.
Postavlja se pitanje da li je bh. politika ponovo postala talac vlastitih želja, dok se krupne odluke donose iza zatvorenih vrata velikih sila, ostavljajući Sarajevo pred svršenim činom.
“Ako drugostepena presuda potvrdi Dodikovu eliminaciju iz političkog života onda je dolaskom na Sud BiH sebi potpuno zatvorio manevar da pravi novi cirkus i opet ne priznaje odluke Suda BiH. Tad bi se ispostavilo da su ga baš oni koji su ga pred Sud BiH odveli i zvanično “spakovali”. Ne bi bilo loše da tad mogu reći da sam ga baš ja “spakovao”. Nisam naravno i sa tim procesom nemam ništa.” - kazao je on u junu prošle godine.
Komentirao je i pravosnažnu presudu.
“Znali smo da trebamo braniti ove dvije institucije (Ustavni sud BiH i OHR) i odbranili smo ih. Uložio sam mnogo napora da objasnim kolegama iz Evrope zašto bi morale biti korištene bonske ovlasti u zemlji u kojoj se sve može blokirati. U zemlji u kojoj najčešće Dodik, a ponekad i drugi, blokiraju procese uglavnom po nalogu Moskve. Uvjeravao sam ih da nema drugog izlaska od korištenja bonskih ovlasti i danas imamo situaciju da je većina evropskih zemalja podržala Schmidtove intervencije, a to nije bio slučaj do prije samo godinu dana.”
A nakon lobiranja u SAD i ukidanja američkih sankcija Dodiku, pod kojim je bio godinama, Konaković je rekao:
“Dodik je sklonjen sa političke scene i treba se poštovati presuda Suda BiH. On presudom suda nije predsjednik niti stranke. U aktivnom političkom životu on ne može utjecati. Mi očekujemo samo da formalno i proceduralno taj registrat Suda u Banjoj Luci ga briše kao predsjednika i SNSD-a. Ovo je njegov politički kraj i njegov odlazak sa političke scene je veliki dobitak za BiH. Da li će on kao čovjek u penziji imati ili neće imati sankcije je iz mog ugla manje bitno, nije nebitno, ali je manje bitno.”
Uprkos ovakvim tvrdnjama, politička realnost pokazuje da se procesi u Bosni i Hercegovini odvijaju znatno kompleksnije nego što se najavljuje u javnim istupima, pa se i ocjene o “političkom kraju” ili “konačnom rješavanju” pojedinih aktera sve češće dovode u pitanje.
Obrali smo zelen bostan?
Pravni ekspert Enver Išerić naveo je da je od presudne važnosti nova osoba koja će naslijediti Schmidta na poziciji visokog predstavnika, međutim pita se kako su u ovaj proces uključene institucije BiH, te nosioci najviših državnih funkcija.
"Ako nisu u stanju komunicirati ovaj proces sa članicama upravnog odbora PIC-a, da li makar znaju šta se u vezi sa imenovanjem visokog predstavnika dešava. Ili ih to, kao i ostali problemi naše države, ne interesuje. Ili su oni Miloradu Dodiku, o tom pitanju, prepustili kontakte i komunicaju sa međunarodnom zajednicom. On najavljuje da će on predložiti visokog predstavnika. Ako to bude tako onda sa sigurnošću možemo tvrditi da će Dodik, u zamjenu za poziciju predsjednika entiteta, dobiti poziciju visokog predstavnika. Onda su ovi “stručnjaci” što ništa ne rade “obrali zelen bostan” - naveo je Išerić.
U konačnici, jaz između Konakovićevog trijumfalizma i zastoja na terenu nikada nije bio uočljiviji.
Dok ministar vanjskih poslova gradi narativ o „političkom kraju“ lidera iz Laktaša, realnost ga uporno demantuje. Historija nas uči da je Milorad Dodik politički „survivor“ koji je preživio brojne izolacije, sankcije i sudske procese, uvijek pronalazeći način da zadrži poluge moći u Republici Srpskoj.
Čini se da Konakovićevi istupi, umjesto trezvene analize, više odražavaju opasnu politiku lijepih želja u kojoj se procesi proglašavaju završenim, dok kriza zapravo tek ulazi u svoju najneizvjesniju fazu.