U Malim Sotnicama, u jednoj skromnoj kući žive Indira Hodžić, njen otac Seid i sestra Medina. Prije godinu ostali su bez majke, stuba koji je držao sve na okupu. Od tada svaki dan je borba. Indira se bori s vlastitim psihičkim stanjima, a istovremeno je majka troje maloljetne djece, koja više ne spavaju pod njenim krovom, već u SOS Dječijem selu u Gračanici.
Život nam je onako, ni srednje ni loše, djeca tamo, ne znam šta bih rekla. Oni su u SOS selu, fino im je tamo, ali džaba, svako ko ima djecu razumije moju bol. Bili su kod oca, on ih nije više mogao držati i on ih je poslao tamo. Pripala su djeca po sudu njemu, tako nisu sa mnom. Teško je, ali svako zna ko ima djecu kako je... Ima deset godina kako su otišli. Kad su na raspustu, dođu ovdje... - ističe Indira.
U toj boli i čežnji za djecom, Indira je posrnula. Pokušala je utišati misli tražeći mir, a na Seidovim leđima ostalo je sve.
Znaš kako je... Opet, dok je žena bila, bilo je lakše, sad isto kao da nemaš ruke, jer ja kad odem negdje, znam da je sigurno kad je ona tu. A ovako moram voditi brigu, a one kao ženske osobe ne mogu ništa, ni ne znaju neke stvari. Medina, mlađa kćerka, osoba je s određenim potrebama, a Indira ima velikih psihičkih problema - između ostalog kaže Seid.
Kako život piše najteže i najnepredvidivije priče, pogledajte u prilogu koji smo emitovali u emisiji "Ispuni mi želju".