Postoje ljudi čiji odlazak ne može stati u jednu vijest, jednu dženazu ili jedan oproštajni govor. Njihovo prisustvo ostaje među ljudima kroz znanje koje su dijelili, riječi koje su ostavljali iza sebe i trag koji su urezali u generacije svojih studenata.
Takav je bio Orhan Bajraktarević, profesor emeritus, filozof, mislilac i čovjek koji je vjerovao da pravo znanje nema vrijednost ako čovjeka ne učini boljim, plemenitijim i bližim drugima.
U amfiteatru Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu danas su se okupili njegovi studenti, prijatelji, kolege i poštovaoci kako bi kroz skup sjećanja i hatma-dovu odali počast profesoru čije je ime godinama bilo sinonim za mudrost, smirenost i dostojanstvo.
Skup sjećanja inicirali su Vijeće Fakulteta islamskih nauka na čelu s dekanom prof. dr. Mustafom Hasanijem i Katedra za islamsku filozofiju. Program je započeo učenjem Kur’ana i hatma-dove koju su proučili profesori, saradnici, zaposlenici FIN-a i bliski prijatelji profesora.
Skupom je moderirala prof. dr. Zehra Alispahić, koja je kazala:
Ovdje obično govorimo o naučnim dostignućima profesora i studenata FIN-a, ali danas se sjećamo dragih ljudi koji su nas napustili i vraćaju se svome Gospodaru, a mi učimo dove za njih.
Život posvećen znanju, vjeri i čovjeku
Rođen 29. maja 1956. godine u Špionici kod Srebrenika, profesor Bajraktarević pripadao je generaciji ljudi koja je znanje nosila sa poštovanjem, gotovo kao ibadet.
Na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu zasnovao je stalni radni odnos 1988. godine kao asistent na predmetu Islamska filozofija. Tokom više od tri decenije prošao je sva akademska zvanja, od asistenta i višeg asistenta do docenta, vanrednog i redovnog profesora, sve do odlaska u penziju 2023. godine.
Senat Univerziteta u Sarajevu iste godine dodijelio mu je počasno zvanje profesora emeritusa.
Put znanja vodio ga je kroz Gazi Husrev-begovu medresu, Filozofski fakultet, Kairo, Sarajevo i Zagreb. Bio je prevodilac arapskog jezika, glavni urednik Preporoda, učesnik brojnih međunarodnih konferencija i autor više knjiga i desetina radova iz oblasti islamske filozofije, etike, estetike, kulture i civilizacije.
Još u medresi je odudarao od drugih
Dr. Enes Karić prisjetio se prvih tekstova i studentskih dana profesora Bajraktarevića, govoreći o njegovoj ranoj ozbiljnosti, kritičkom duhu i posebnoj ličnosti koja je još u medresanskim danima odudarala od drugih.
Ja ću se u ovih nekoliko minuta podsjetiti uspomena sa Orhanom kroz Zemzem i Preporod - kazao je Karić, podsjećajući kako je Bajraktarević još kao učenik prvog razreda medrese pokazivao izuzetnu zrelost i interes za društvena pitanja.
Govoreći o njegovom angažmanu u časopisu Zemzem, podsjetio je i na esej „Poruka maturantima“, u kojem je Bajraktarević čak sedam puta ponovio riječ maturanti, pozivajući mlade da vjeruju kako islam može ponovo doživjeti svoj procvat.
Pisao je: ‘Ako je islam mogao prvi put uspjeti, što ne bi opet? Možete li vi zamisliti da biste bili nositelji tog uspjeha ponovo?’ - prenio je Karić.
Bio je pasionirani čitatelj knjiga i poezije. Mi smo u medresi morali kratko šišati kosu, a on je uvijek imao svoju frizuru i lijepu vjetrovku. Bio je uvijek svoj, ali nikada zlonamjeran - kazao je Karić.
Volio je poeziju, razgovor i slobodu mišljenja
Doc. dr. Samedin Kadić kazao je da je profesor Bajraktarević studente učio misliti kroz pitanja, raspravu i suprotstavljanje stavova.
Vjerovao je da mišljenje počinje pitanjem i nemirom - rekao je Kadić, dodajući da je studente tretirao kao zrele ljude, a ne kao pasivne slušaoce.
Zamjenik reisul-uleme Islamske zajednice u BiH prof. dr. Enes Ljevaković istakao je kako je profesor Bajraktarević bio čovjek koji se nije dao ukalupiti niti svrstati u unaprijed zadane obrasce mišljenja.
Nije se libio da iskaže svoje mišljenje i brani svoje stavove, čak i kada bi većina mislila drugačije - kazao je Ljevaković.
Čovjek dijaloga i prijateljstva
Govoreći o dugogodišnjem prijateljstvu sa profesorom Bajraktarevićem, Šerif Mujkanović kazao je kako njihovo druženje traje gotovo pola stoljeća, još od studentskih dana na Filozofskom fakultetu.
Pedeset godina je ravno kako smo se mi počeli družiti. To je dug period, buran i interesantan. Na Filozofskom fakultetu tada se uspjela upisati manja grupa ljudi i mi smo se veoma brzo zbližili. Znali smo mnogo jedni o drugima - prisjetio se.
Na kraju je govorio o njegovoj ljudskoj veličini i posljednjim susretima.
Nikada nije govorio loše o drugim ljudima, makar bio u sukobu s njima. Ako bi neko u njegovom društvu počeo govoriti ružno o drugima, samo bi šutio - rekao je.
Prisjetio se i njihovog posljednjeg razgovora.
Imali smo običaj da nas pet-šest zajedno iftari. Posljednji put nam je rekao: ‘Slušaj, ne mogu doći, nisam dobro.’ Tada još nismo znali da je već ozbiljno bolestan. Naš posljednji susret bio je u bolnici, prije nego što je preselio - kazao je Mujkanović.
Hayat televiziju doživljavao je kao mjesto razgovora i bliskosti
Za Hayat TV, profesor Bajraktarević bio je mnogo više od sagovornika. Bio je dio porodice. Njegova gostovanja nisu bila obični televizijski razgovori, nego susreti sa čovjekom koji je znao spojiti vjeru i život, filozofiju i svakodnevnicu, tradiciju i savremenost.
Nije volio medijsku buku niti stalnu prisutnost pred kamerama. Više je volio da njegova riječ ostane rijetka nego potrošena. Ipak, napravio je izuzetak upravo zbog ljudi. Kroz ramazanske programe Hayat televizije ostavio je razgovore koji su postali trajni zapis jednog vremena i jednog načina promišljanja islama, čovjeka i svijeta.
Govorio je o potrebi dijaloga, o važnosti interpretacije, o čovjeku kao biću zajednice i o vjeri koja ne smije biti zatvorena, nego otvorena prema čovjeku i njegovom vremenu.
Najviše je, ipak, volio studente
Njima je, kako je često govorio, posvetio najveći dio svog života. Oni ga danas pamte po pitanjima koja su ostajala u mislima dugo nakon završetka predavanja, po razgovorima koji su trajali duže od časa i po rijetkom osjećaju da vas profesor ne sluša samo kao studenta, nego kao čovjeka.
Profesor dr. Almir Fatić opisao ga je kao čovjeka knjige, čitanja i znanja, filozofa vjere i života, mudrosti i iskustva, teorije i prakse, čovjeka dijaloga i jednog od najznačajnijih islamskih mislilaca našeg vremena.
Prisjećajući se prvih susreta s profesorom Bajraktarevićem još tokom studentskih dana na FIN-u, Fatić je kazao kako je generaciju studenata pratilo njegovo prepoznatljivo pitanje: „Kolega, kako to mislite?“, pitanje koje nije bilo obična profesorska opaska, nego poziv na razmišljanje, propitivanje i dublje razumijevanje.
Volio je razgovor. Volio je razmjenu mišljenja. Volio je propitivanje. U učionici, u kabinetu, u šetnji, na putovanju – uvijek spreman za misao, raspravu i dijalog - kazao je Fatić.
Posebno je istakao da profesor Orhan nikada nije želio samo podučavati druge, nego je i sam bio spreman učiti od ljudi oko sebe.
Govorio mi je: ‘Almire, svakome posveti dužnu pažnju’, i još važnije: ‘Nemoj nikada biti protiv ljudi’ - prisjetio se Fatić.
Prisjećajući se zajedničkog rada u posljednjem razdoblju njegovog života, Tucaković je govorio o profesoru Orhanu kao o čovjeku izuzetne topline i otvorenosti.
U posljednjem razdoblju njegovog života radili smo zajedno. Profesora Orhana doživljavao sam kao čovjeka vedrog duha, razgovorljivog, nekoga ko je volio razgovor i dijalog - kazao je Tucaković.
Profesor Orhan Bajraktarević ostavio je iza sebe jasne preporuke i trajne poruke, da čovjek ne smije biti površan, da ne pristaje na gotove odgovore i da nikada ne odustane od traganja za znanjem i istinom.
Ostale su njegove riječi.
Ostali su njegovi studenti.
Ostala je njegova blagost.
Ostali su razgovori koji su mnogima mijenjali pogled na život.
I ostao je trag čovjeka koji nije želio biti iznad ljudi, nego među njima.
Profesore Orhane, bili ste veliki i kao mislilac i kao čovjek.
Molimo Uzvišenog Allaha da Vam podari najljepše mjesto među dobrima, a nama snagu da budemo dostojni znanja, dijaloga i ljudskosti kojima ste učili generacije iza sebe.