Šehid Mustafa ef. Mujkanović, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Bratunac i član Sabora Islamske zajednice, svirepo je ubijen na današnji dan, 13. maja 1992. godine, nakon višednevnog mučenja.
Efendija Mujkanović prvi je od ubijenih imama i mualima i sinonim je mučenja i likvidacije islamskih vjerskih službenika u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine.
Rođen je 5. januara 1950. godine u mjestu Suha, Bratunac.
Završio je Osnovnu školu "Vuk Karadžić", u zgradi u kojoj će kasnije biti ubijen. Nakon osnovne škole završio je Gazi Husrev-begovu medresu.
Oženio se 1979. godine Nizamom Mašić, te su roditelji dvoje djece, kćerke i sina. Upisao je vanredni studij orijentalistike.
U herojskoj borbi za odbranu svoje zemlje i naroda, položio je svoj život, kao šehid. Mustafa ef. Mujkanović je, nakon što je svoju porodicu odveo u Tuzlu, krenuo put Bratunca kazavši da "ono što bude s njegovog naroda neka bude i s njim". Završio je u logoru zajedno sa svojim džematlijama.
Efendija Mujkanović je u logoru, pričali su preživjeli logoraši, po naredbi Miroslava Deronjića ponižavan, pretučen i ugnjetavan. Dželati su ga tjerali da pije alkohol, a on je rukom odgurivao flašu od sebe i pljuvao pivo koje su mu nasilu sipali u usta. Izrezali su mu jezik i udarali su ga kablovima, dok je njegova krv prskala po drugim logorašima.
Njega i grupu logoraša tjerali su da pjevaju četničke pjesme i da dižu tri prsta. Efendija Mujkanović je, pričaju, samo tekbirao i bolno uzdisao, a drhtavom rukom pokazao dva prsta, što je još više razljutilo grupu mučitelja pa su krvavije navalili na njega. Ipak, iznad grupe ubica ponovo su se pojavila dva prsta.
Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su 2004. u sekundarnoj masovnoj grobnici u Blječevu.
