Odlukom Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini od 23. januara 1995. godine u Bosni i Hercegovini je drugi dan Ramazanskog bajrama proglašen Danom šehida, kao dan sjećanja na sve one koji su dali živote braneći porodicu, čast, domovinu i vjeru.
Ovaj dan se obilježava obilaskom šehidskih mezarja, posjetama šehidskim porodicama, dovama za sve šehide i podsjećanjem na njihovu žrtvu.
Govoreći za Stav Salih ef. Grabus, glavni imam Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, poručio je da se na ovaj dan trebamo individualno, kolektivno i institucionalno prisjetiti najboljih bosanskohercegovačkih sinova i kćeri, naših šehida, koji su živote dali za univerzalne i uzvišene ciljeve normirane od strane Dragog Boga.
- Sloboda je primarna ljudska potreba i čežnja, a upravo je ona Bošnjacima muslimanima konstantno urušavana i uskraćivana u bivšoj Jugoslaviji, da bi sve eskaliralo početkom devedesetih godina agresijom na Bosnu i Hercegovinu, predvođenom od JNA, a kasnije VRS-s. Opće poznati ratni ciljevi bili su podjela BiH i istrebljenje muslimana s ovih prostora fašističkim metodama; progonom, logorima, silovanjima, ubistvima, neviđenim terorom, i u konačnici genocidom. Naš narod je bio, možemo reći, u klasičnom getu, popraćen embargom na naoružanje - kazao je na početku Grabus.
Dodao je da je "malo ko očekivao da će Bošnjaci kao narod uopće preživjeti taj pakao, namijenjen i planiran od strane agresora na Bosnu i Hercegovinu".
- S druge strane imamo nijemo posmatranje i prešutno odobravanje od strane velikih svjetskih sila uništenja jednog autohtonog evropskog naroda, nas Bošnjaka - kazao je on.
Napomenuo je da je ovo samo dio konteksta u kojem su se našli Bošnjaci početkom devedesetih godina, te da, tek kad sagledamo malo širi kontekst, možemo vidjeti veličinu i značaj Armije Republike Bosne i Hercegovine i njenih šehida.
- Volim istaknuti da je normalan životni proces od rođenja do smrti, a kod nas tokom devedesetih godina bio obrnut - od smrti do života. Nije se bez raloga govorilo, i što s ponosom trebamo isticati, da se naš otpor čuo do neba. Pored boli i žalosti za našim šehidima, trebamo biti ponosni, jer smo osujetili i pokvarili sve ratne planove agresora i bili nadomak klasične ratne pobjede, ali dobro znamo i pamtimo da smo u tome spriječeni - izjavio je on.
Podsjetio je na poseban stepen šehida u islamu.
- Ono što je još važnije i bitnije nama vjerujućim ljudima što Allah, dž. š., i naš Poslanik, a.s., tako značajno i uzvišeno govore o šehidima. Dragi Bog u Kur'anu veli: "I ne kažite za one koji su na Allahovom putu poginuli: 'Mrti su!' Ne, oni su živi, ali vi to ne znate." Uistinu mi ne znamo puno o veličini naših šehida, ali uvjeren sam da njihovo djelo lebdi nad Bosnom kao štitna kupola i da može uvijek proklijati iz ove napaćene bosanske zemlje ako zatreba. Meni je interesantno spomenuti, u vrijeme rigidnog komunizma u jednom gradu, koji nije malobrojan, jedno turbe je više donosilo prihoda, nego što su svi živi muslimani uplaćivali za članarinu u tom Medžlisu Islamske zajednice. Trajna su djela naših šehida i velikana - kazao je on.
Dan šehida trebao bi biti samo jedan u nizu dana, događaja, manifestacija kada našu kulturu sjećanja uzdižemo na viši nivo u svakom pogledu, smatra Grabus.
- Moramo konstatovati da Dan šehida i pa i 11. juli, Dan sjećanja na žrtve genocida, još uvijek kod nas Bošnjaka nisu na nivou kojem bi trebali biti. Moramo biti svjesni da je zlo još uvijek nadvijeno nad Bosnom. Godinama sam prisutan na šehidskom mezarju Kovači za Dan šehida i ono što se da primijetiti jeste da veoma mali broj Bošnjaka i Bošnjakinja dođe na obilježavanje Dana šehida shodno protokolu Rijaseta Islamske zajednice u BiH i Vojnog muftijstva vezano za obilježavanja Dana šehida - ukazao je sagovornik Stava.
Kako je kazao, kada se ne bi brojali članovi porodice šehida, koji ih obilaze i s povodom i bez, tek bi se mogao steći uvid koliko je malo prisutnih na obilježavanju.
- Ono što je primijetno pored malobrojnosti, jeste prisustvo političara i predstavnika svih nivoa vlasti. Ne želeći ulaziti ni u čiji motiv, smatram da je to veoma pozitivno i dobra stvar, bar ja tako razumijevam, jer naš politički establišment, naši predvodnici, svojim prisustvom kazuju da su svjesni veličine žrtve i značaja šehida. I druga stvar, oni na taj način pokazuju da su svjesni činjenice da u našem komšiluku još uvijek postoje snage koje žale što naša šehidska mezarja nisu još brojnija i da bi rado, ako im se ukaže prilika, sproveli svoje planove iz devedesetih godina. Ono što kao društvo još nismo uspjeli a to je "probuditi" kritičnu masu, pa da umjesto 1.000 Bošnjaka i Bošnjakinja, barem na Kovačima, bude prisutno 50.000 za Dan šehida. Ništa nije bolje ni u ostalim bosanskohercegovačkim mjestima vezano za posjetu šehidskim mezarjima za Dan šehida (čast izuzecima) - kazao je on.
Prenio je i svoj razgovor tokom susreta s jednim sufijom.
- Razgovarajući s jednim sufijom o temi većeg broja prisustva na šehidskim mezarjima diljem BiH, on mi ispriča jednu hikaju. Ali, prije nego što je ispriča, upita ima li predstavnika vlasti na obilježavanju Dana šehida. Prenijet ću kako hikaja otprilike glasi. Krenuo sultan sa vojskom u misiju u ratni pohod. Nakon predviđenog pređenog puta, ulogorili su se i počeli vršiti pripreme za bitku. U blizini je bilo selo. Zakon je prirode da horozi pođu u ranu zoru da kukuriječu, te tako rano probude vojsku, poslije vojska nervozna i eto belaja: šta raditi, kako riješiti problem? Komandanti odu sultanu i predlože da se svi horozi pobiju, u prečniku tom i tom. Sultan odmah ferman - poklati sve horoze shodno prijedlogu svojih komandanata. To i učine. Kad su planirali pokret za napad, odrede vrijeme pokreta kad prvi horozi zapjevaju, čekali, čekali i dočekaju da njih neprijatelj prvi napadne i porazi ih. Nastavlja moj derviš i kaže - da je ostao samo jedan horoz, on bi ih probudio i ne bi bilo iznenađenja. U svakoj fazi dobro je da ima budnih koji će zakukurijekati na vrijeme ako zatreba. Reče da me ohrabri - vidiš da su naši predstavnici vlasti budni i prisutni, koji će stalno slati poruke neprijateljim, i lijevim i desnim. Zato, mi moramo držati naše predstavnike vlasti svih nivoa odgovornim i konstantno tražiti i jasno im naglašavati tu njihovu odgovornost, da svi mogu zaspati i baviti se drugim poslovima, ali oni moraju bdjeti i "kukurijekati", to je njihov posao i obaveza - kazao je on, naglasivši da će se "kritična masa probuditi ako zatreba, ali za predstavnike vlasti nema amnestije ako zakažu".
Sjećanje na naše šehide mora biti trajno i konstantno, poručio je na kraju.
- Da parafraziram velikog pjesnika M. Ikbala - dok smo talas mi se krećemo, čim stanemo mi nestajemo. Naša kultura sjećanja na naše šehide uvijek mora biti u progresu, jer ako zastanemo poput talasa... Ako smo išta trebali naučiti iz historije, a to je da se svaki zaborav, svako bježanje od sebe, svog identiteta, plaća onim što je najvrijednije, životima najboljih sinova. Zato je Dan šehida prevažan, da bi se prema njemu neodgovorno i neozbiljno odnosili - kategorično je zaključio efendija Grabus, piše Stav.
Foto: MINA
