Iako savremena islamska misao sve glasnije upozorava na dubok historijski raskorak između kur’anskog ideala i patrijarhalne stvarnosti, položaj žene u religijskom životu Bosne i Hercegovine posljednjih decenija prolazi kroz vidljivu transformaciju.
Izvorna objava i praksa prve generacije muslimana jasno definišu džamiju kao inkluzivan prostor zajedničkog ibadeta i edukacije, bez rodne segregacije ili uskraćivanja prava ženama na aktivno učešće u zajednici.

Međutim, kroz vijekove tradicionalnih i krutih tumačenja, džamija je u mnogim sredinama postala ekskluzivno muški prostor, čime su žene sistemski potisnute na marginu vjerskog života, duhovnog razvoja i obrazovanja.

Žene masovno završavaju islamske fakultete

Danas, uloga žene u okviru Islamske zajednice u BiH postaje sve vidljivija, a prostor njihovog djelovanja značajno je širi nego ranije. Nekada primarno vezane za privatnu sferu i porodicu, savremene muslimanke u BiH masovno završavaju islamske fakultete, angažuju se u naučnom radu, te vode odjele i projekte koji se bave mektebskom nastavom, humanitarnim radom i savjetodavnim aktivnostima.

Iako njihova veća zastupljenost u vrhu institucionalnog odlučivanja i dalje privlači pažnju javnosti, teolozi jasno naglašavaju: u Kur'anu i Sunnetu ne postoji tekst koji ženi onemogućava zauzimanje rukovodećih pozicija, pa čak ni funkcije poglavara države. Jedini izuzetak je predvođenje mješovitog namaza, što je uslovljeno isključivo formom same molitve, dok predvođenje drugih žena u namazu ostaje potpuno legitimno.

Paralelno sa institucionalnim jačanjem, na terenu je primjetan i masovan povratak žena u džamijski život. Uprkos istorijskim tradicijama koje su ih obeshrabrivale da posjećuju vjerske objekte, vjernice danas u sve većem broju posjećuju predavanja, mukabele, mevlude, ali i džuma-namaz koji za njih pravno nije obavezan, ali je dozvoljen.

Suočeni sa ovim trendom, domaći džemati ubrzano rade na osiguravanju adekvatnih prostornih uslova za žene u džamijama. Ovaj proces ne samo da ublažava istorijski osjećaj neravnopravnosti, već otvara ključna pitanja o tome kako institucionalno odgovoriti na potrebe savremenih muslimanki i uspješno uskladiti tradiciju s izvornim vjerskim pravima.

Prisustvo žena na džuma-namazu ima dugu historiju

Čini se da ova praksa u našim krajevima ima dužu historiju nego što se često pretpostavlja. Tako u broju od 15. oktobra 1980. godine, u tekstu Safeta Brkića „Žene na džumi namazu“, autor ističe da se tada već govorilo o potrebi aktivnijeg uključivanja žena u vjerski život muslimana, uključujući i džuma-namaz. Navodi i da su u pojedinim džematima žene već počele redovno prisustvovati džumi, te posebno izdvaja primjer džemata Svirac, gdje su, prema njegovim riječima, muslimanke među prvima na području Gradačca počele dolaziti na ovu molitvu. Brkić u tekstu prenosi i pozitivna mišljenja žena, uz napomenu da je takvim praksama doprinosila i inicijativa tadašnjeg Starješinstva Islamske zajednice.

function r(){if(it(n),n.value===Hm){let o=null;throw new D(-950,o)}return n.value}

Slična iskustva bilježe se i tokom devedesetih godina. Prema kazivanju banjalučkog imama Mersudin-ef. Hodžića, u periodu 1992–1993. godine žene su počele dolaziti na džuma-namaz, posebno u džamiji Ferhadiji, ali i u Gazanferiji. To je bilo vrijeme ratnih okolnosti, kada se muškarcima određenih godina kretanje ograničavalo, pa su džamije u većoj mjeri otvorile prostor i za prisustvo žena. Ova praksa se u Banjoj Luci zadržala i kasnije, pa žene i danas prisustvuju džuma-namazu u Ferhadiji i Gazanferiji.

Ef. Hošić: U džematu smo braća i sestre, upućeni jedni na druge

Sa Enverom efendijom Hošićem, imamom Centralne džamije u Sokolović-Koloniji, razgovarali smo o ulozi žene u džematu i njenom doprinosu vjerskom životu.

Efendija Hošić već decenijama djeluje kao jedan od najistaknutijih imama u sarajevskom medžlisu, ostvarujući zapažene rezultate i svjedočeći razvoju džematskog života u kojem žene zauzimaju značajno mjesto.

U razgovoru za portal Hayat.ba govori o njihovoj prisutnosti, angažmanu i važnosti obrazovanja, kao i o praksi prisustva žena na džuma-namazu.

function r(){if(it(n),n.value===Hm){let o=null;throw new D(-950,o)}return n.value}

Kako danas vidite ulogu žene u džematu?

Žene su sastavni dio džemata. Mi doprinos u džematu ne dijelimo na muški i ženski, jer je to, po mom mišljenju, vještačka podjela. U džematu smo braća i sestre, upućeni jedni na druge, prijatelji i podrška jedni drugima, onako kako nas vjera uči. Zato nastojimo razvijati kulturu džematskog života u kojoj se svaki doprinos prepoznaje i cijeni.

Da li postoji veći interes žena za aktivnije učešće u vjerskom životu?

Na ovo pitanje bih najprije pitao: veći u odnosu na šta? Imam sam dugo i mogu kazati da su žene uvijek bile aktivan dio džemata. Naše džematlijke imaju živu vjeru i bez njih, njihovog rada, strpljenja i predanosti, džemati kakve poznajemo ne bi mogli opstati.

Posebno me raduje kada vidim da su se nekadašnje učenice iz našeg džemata odlučile obrazovati u ustanovama Islamske zajednice, što im je, hvala Bogu, već decenijama omogućeno. Vjerujem da će one dati važan doprinos oblikovanju vjerskog života kod nas, i kao imam to uvijek podržavam.

Kako gledate na prisustvo žena na džuma-namazu?

Naša ulema i naši imami nemaju ništa protiv toga, naprotiv. U Bosni i Hercegovini je u nekim džamijama i ranije postojala takva praksa, i danas postoji. Mislim da je to prije svega pitanje organizacije u konkretnom džematu: prostora, reda i dogovora, ali ne pitanje osporavanja.

Historijski gledano, žene su i ranije bile prisutne u vjerskom životu Bosne i Hercegovine, ali često manje vidljive u javnom prostoru. Uloga muallima, angažman u mektebskoj pouci i očuvanju vjerske tradicije dugo su predstavljali važne segmente ženskog doprinosa zajednici. Danas, međutim, taj angažman dobija i institucionalniju dimenziju kroz obrazovanje, stručni rad i uključivanje u različite društvene procese.

Istovremeno, određena pitanja ostaju otvorena – od veće zastupljenosti žena u strukturama odlučivanja, preko dodatnog osnaživanja ženskih edukativnih programa, pa do praktičnih pitanja poput prostora za žene u džamijama i njihovog većeg prisustva zajedničkim ibadetima.

U okviru savremenih tumačenja i prakse u džamijama u Bosni i Hercegovini, Islamska zajednica daje i jasno pojašnjenje vezano za prisustvo žena na džuma-namazu. Stav Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini po ovom pitanju je jasan.

Ženama je načelno dozvoljeno prisustvo i klanjanje džuma-namaza u svim džamijama. Eventualna ograničenja mogu biti isključivo tehničke prirode, poput nedostatka prostora. U situacijama kada prostor nije dovoljan, prednost se daje muškarcima, budući da je džuma-namaz za njih farz - stroga obaveza, dok za žene to nije obavezno, poručuju iz Rijaseta islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.