Podatci će potrošaću omogućiti da sazna gdje i kako je proizvod nastao, od kojih materijala, koliko traje i kako se čuva. Cijeli projekt uvodit će se postepeno, a počinje već iduće 2027. godine, kada počinje obaveza uvođenja ovog koda kod proizvođača baterija.
Digitalni pasoš proizvoda (DPP) uvodi se ciljano, u sektorima s najvećim utjecajem na okoliš, resurse i sigurnost potrošača. Kako objašnjavaju iz Agencije za komercijalnu djelatnost (AKD), u praksi će funkcionisati kao digitalni zapis povezan s fizičkim proizvodom putem nosača podataka – najčešće QR koda standardizovanog na razini EU, poput GS1 Digital Linka, a u nekim slučajevima i RFID/NFC čipa. Oznaka će biti odštampana na proizvodu, ambalaži ili tehničkoj dokumentaciji, a njenim skeniranjem korisnici – od potrošača do servisera i regulatora – dobijaju pristup strukturisanim podacima putem interneta.
DPP će sadržavati standardizovane informacije o sastavu materijala, porijeklu sirovina, ugljičnom otisku, energetskoj efikasnosti, mogućnosti popravka, dostupnosti rezervnih dijelova, uputstvima za reciklažu te usklađenosti s propisima EU, uz različite razine pristupa radi zaštite poslovne tajne. Za tačnost i ažuriranje podataka tokom cijelog životnog ciklusa odgovoran je privredni subjekt koji proizvod stavlja na tržište EU – najčešće proizvođač – dok dobavljači osiguravaju ulazne podatke, a u slučaju uvoza odgovornost preuzima uvoznik.
Radi se o jednom od najambicioznijih regulatornih zahvata u novijoj historiji, koji bi trebao biti zasnovan na promjeni odnosa potrošača i proizvođača prema cjelokupnom životnom ciklusu proizvoda, donosi „Jutarnji list“.
Digitalni pasoš proizvoda neće se odnositi na sve proizvode istovremeno, a postoje i jasni izuzeci. Iz AKD-a navode da su hrana, stočna hrana, lijekovi i motorna vozila trenutno izvan ovog okvira jer podliježu posebnim regulatornim pravilima.
Prvi su na redu proizvođači baterija, posebno industrijskih i onih za električna vozila, za koje primjena počinje 2027. godine. Ubrzo potom slijedi tekstilna industrija, s naglaskom na odjeću i obuću, dok se za građevinske materijale i proizvode ugrađene u zgrade i infrastrukturu predviđa postepeno uvođenje tokom druge polovine decenije. Planirano je da se sistem proširi i na elektroničke i ICT proizvode – od kućne elektronike do IT opreme – kao i na automobilski sektor i povezane komponente, u skladu s budućim provjerenim aktivnostima. U obavezu će sukcesivno ulaziti i industrije poput željeza i čelika, aluminija, automobilskih guma, deterdženata, boja, maziva i hemikalija, ovisno o prioritetima EU u razvoju cirkularne ekonomije.
Trenutno ne postoji jedinstvena službena procjena troškova implementacije DPP-a koja bi vrijedila za sve sektore i vrste poduzeća. Troškovi će ovisiti o vrsti proizvoda, količini i detaljnosti traženih podataka, postojećem stepenu digitalizacije, prilagođavanju IT sistema, označavanju proizvoda, verifikaciji podataka te povezivanju s dobavljačima kroz lanac snabdijevanja. Industrija već upozorava da bi posebno osjetljiva pitanja mogla biti kibernetička sigurnost, obavezne sigurnosne kopije podataka i korištenje usluga trećih strana.