Na današnji dan 1992. godine, tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu (1992–1995), branioci Sarajeva izveli su jednu od ključnih akcija u odbrani grada i države na brdu Žuč. Tada su oslobođeni vrh Orlić, kao i šire područje prema Volujku i Krstacu, uključujući naselja Smiljevići i Zabrđe. Tom operacijom spriječena je namjera agresora da Sarajevo presiječe i podijeli na dva dijela.
Pobjeda je, međutim, došla uz veliku cijenu — živote je izgubilo više od 200 pripadnika odbrambenih snaga, među kojima su bili i načelnik Druge motorizovane brigade Safet Isović te specijalac Vinko Šamarlić.
Šamarlić je uoči rata ostvario olimpijsku normu za nastup na Olimpijskim igrama 1992. u Barceloni, ali je poginuo dan prije planiranog odlaska na takmičenje.
Na području Žuči kasnije su živote izgubili i drugi istaknuti komandanti Armije RBiH: 17. juna 1993. preselio je komandant Druge viteške motorizovane brigade Safet Zajko, a 27. jula 1993. i Enver Šehović, komandant 1. viteške motorizovane brigade Armije Republike i Hercegovine.
Ganić: Ovdje su bile teške borbe
Na obilježavanju godišnjice Bitke za Žuč prisutnima se obratio i Ejub Ganić, član ratnog Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. U svom obraćanju podsjetio je na značaj odbrane Sarajeva, ulogu Armije Republike BiH u očuvanju države, te poručio da je očuvanje mira, jedinstva i ulaganje u obrazovanje mladih ključ za budućnost Bosne i Hercegovine.
Ova slika me vraća u ona teška vremena i pala mi je čast da vam se obratim u ime Predsjedništva koje je tada bilo na čelu ove države.
Bosna i Hercegovina je u svojoj historiji prvi put dobila jaku armiju koja je ispisala stranice naše historije.
Naši borci su odbranili ovaj grad, ovdje su bile teške borbe, ovdje su borci sprječavali da se podijeli Sarajevo. Neka je vječna čast porodicama koje su dale svoje sinove za odbranu ovog grada.
Danas će međunarodni zvaničnici vidjeti ovo naše okupljanje, sjećanje na veliki herojizam. Naša dijaspora je moćna i moramo da se ujedinjujemo, da budemo jedno. Naša reprezentacija je uključila većinu one djece koja su prognana iz Bosne.
Moramo ovu državu čuvati, mir je veliko blagostanje. Naša vojska je ispisala stranice velike historije.
Ja sam bio jedan od najmlađih u tom Predsjedništvu, moramo zbiti redove, da se manje svađamo i biramo sposobne ljude, moramo školovati omladinu. Dakle, djecu moramo školovati, obezbijediti uslove od zanata do fakulteta, da svako dijete bude sposobno da vodi ovu državu.
Trebamo na neki način tražiti put jedinstva i najbolje ljude stavljati da vode privredu, kantone, općine i samo na taj način ćemo biti uspješna i prosperitetna država. Razgovori, a ne svađe. Hajmo, kada dođu izbori, da biramo ljude koji su najbolji na tom mjestu.
Mehmed Džindo, bivši komandant bataljona Druge viteške brigade, je kazao kako je 8. juni s pravom odabran za obilježavanje. Prisjetio se kako je izgledalo osvajanje brda Žuč.
U to vrijeme imali smo veliki ulog – naše živote. Dali smo naše živote, našu krv da bismo imali ono što imamo sada. Ovdje vidim puno mojih saboraca, generala, ulemu, ministra za borce s kojima smo prolijevali krv ovdje. Osmi juni je bio dan biti ili ne biti. Jedinice su planirale da se izvrši zadatak koji je bio veoma težak. Neprijatelj je prije rata doveo ovdje pitomce koji su izgradili položaje koje je bilo teško osvojiti, jer nismo imali naoružanje kojim bismo mogli parirati. Našli smo bestrzajni top za koji nismo imali municiju. Tada sam nazvao Ramiza Salčina i pitao za taj top. Kazao nam je da imamo u ŽIŠ-u municiju i dali su nam. Nišanili smo njime najvažnije rovove koje smo mogli pogoditi.
Četničke rovove je gađao Dedo Mahmutović, koji se iz JNA pridružio Patriotskoj ligi, istakao je Džindo.
U jednom momentu je i jedan naš borac gorio, koji je nakon toga živio 30 godina. Dedo je tada gađao i pogodio dva rova. Jedinice „Bosna“ su s drugim vodom ušle u rovove i tako smo ušli na Žuč. I druga jedinica je izvršila zadatak. Ovo je mali prostor za našu državu, ali je mali prostor iznjedrio tri heroja oslobodilačkog rata: Safeta Zajku, Envera Šehovića i Safeta Hadžića. Da ne govorimo koliko imamo drugih heroja. Ko god je odavde izašao bio je sretan. Na um mi je pala jedna scena kada je rekao Šehović: 'Skidaj tu četničku zastavu koja je nanijela mnogo zla ovdje. Ja sam sa svojim saborcima bio odavde do Krajine. Sve je to bilo malo, Žuč je bila najteža. Vi u vlasti morate uvesti historiju u udžbenike, mi smo svoje uradili.
Haris Alihodžić, predsjedavajući Općinskog vijeća Novo Sarajevo, obratio se skupu čestitajući Dan odbrane općine, rekavši:
'Bio sam dijete kada se Žuč oslobađala, kada se Sarajevo oslobađalo. Želim da vam se od sveg srca zahvalim – i u svoje ime, i u ime mojih prijatelja, mojih roditelja i moje djece. Neka nas ova krila podsjećaju na sve ono što ste uradili, da se zauvijek sjećamo i da se to više nikada nikome ne ponovi', emotivno se obratio Alihodžić.
Mehmed Cero, komandant Prve viteške brigade, je dobitnik zahvalnice Općine Novi Grad te se zahvalio na priznanju koje je dobio.
- S razlogom ću uporediti ono vrijeme i ovo danas. U ono vrijeme, kada je BiH bila napadnuta, imali smo jednu karakteristiku koja je dobijala sve bitke – moral i jedinstvo. Mi iz Prve i Druge viteške bili smo kao braća. Sada je država opet napadnuta, a neke snage su razjedinile narod. Sada, s ovog mjesta, tražim i od vas da date podršku da oni koji su razjedinili narod se ponovo ujedini s jednim ciljem – da se odbrani BiH. Ako to ne uradimo, sve pobjede su nam uzaludne, a najgore bi bilo da su uzaludne sve žrtve.