Na današnji dan, 18. maja 1993. godine, na Vrbanja mostu ubijeni su Admira Ismić i Boško Brkić dok su pokušavali izaći iz opkoljenog Sarajeva.
Njihova priča obišla je svijet. Tijela Admire i Boška ostala su zagrljena na mostu koji je tada razdvajao dva zaraćena dijela grada, a fotografija njihovog posljednjeg zagrljaja završila je na naslovnicama brojnih svjetskih medija. Mnogi su ih nazivali sarajevskim Romeom i Julijom, ali njihova sudbina bila je stvarna i surova ratna tragedija.
O njihovoj pogibiji prvi je izvještavao američki novinar Kurt Schork, čija je Reutersova reportaža iz 1993. godine svijetu prenijela priču o dvoje mladih ljudi koji su vjerovali da ljubav može nadjačati rat.
Boško i Admira hodali su najmanje 500 metara desnom obalom Miljacke, potpuno izloženi pogledima vojnika s obje strane. Nakon što su prešli liniju pod kontrolom bosanske strane i krenuli prema naselju Grbavica pod kontrolom Srba, neko ih je pogodio - napisao je Schork.
Tijela na mostu ležala sedam dana
Prema svjedočenjima očevidaca, hodali su držeći se za ruke. Admira je u jednom trenutku mahala torbom i poskakivala, kada je odjeknuo rafal. Prvo je pogođen Boško, a zatim i Admira, koja je uspjela dopuzati do njega i zagrliti ga.
Djevojka je mahala torbom, držali su se za ruke, i u tom trenutku ona je poskakivala. Najednom ih je presjekao rafal – prvo je pogođen Boško pa Admira – ona je dopuzala do njega…. i ležali su onako zagrljeni.
Njihova tijela ostala su na mostu sedam dana. Tek osmog dana prebačeni su i sahranjeni u Lukavici. Tri godine kasnije, 1996. godine, prema želji Admirinih roditelja i uz saglasnost Boškove majke, njihovi posmrtni ostaci premješteni su na sarajevsko groblje Lav.
Ispod njihovog groba nalazi se urna Kurta Schorka, novinara koji je želio počivati uz Admira i Boška. Schork je poginuo 2000. godine u Sijera Leoneu, izvještavajući s ratišta.
Ljubav kao inspiracija
Njihova priča godinama je inspiracija dokumentarcima, pjesmama i umjetničkim projektima širom svijeta. O Admiri i Bošku snimani su filmovi i dokumentarci, među kojima su japanski dokumentarni film te koprodukcija PBS-a, NFB-a i njemačkog WDR-a u režiji Johna Zaritskog. Bill Madden posvetio im je pjesmu, a sarajevski bend Zabranjeno pušenje je 2013. godine objavio pjesmu „Boško i Admira“.
Admira je bila Bošnjakinja, a Boško Srbin. Njihove porodice podržavale su njihovu vezu uprkos nacionalnim razlikama. Rat ih nije razdvojio, sve do kobnog trenutka na Vrbanja mostu.
Godinama nakon rata, 1998. godine, jedna novinarka slučajno je srela Boškovu majku Radu Brkić. Nakon odlaska iz Sarajeva živjela je kod Nedrete i Zije Ismića, Admirinih roditelja, što je pokazalo koliko su dvije porodice ostale povezane kroz zajedničku bol i poštovanje.