Prvi put bila je to predstava rađena prema tekstovima najvećeg i najznačajnjeg dramatičara dvadesetog stoljeća, Samjuela Beketa. Druga predstava nije nosila manji izazov, radili smo defakto teatarski portret akademika Nedžada Ibrišimovića.

Piše: Akademik Gradimir Gojer

No možda najzanimljiviji dio opserviranja djela ovog maštovitog stvaraoca bile su naše sjedeljke i druženja, ponekad i do ranih jutarnjih sati - cjelonoćno, dakako u Harijevom ateljeu.

Na tim sjedeljkama uživao sam u umjetnikovom slikarskom i skulptorskom djelu. Neki čudesni minimalizam, čistoća izraza koji slikar donosi rijetkom iskrenošću, neki intrigantni svijet njegovih vila i vilenjaka smjenjuje se kod Harija s "đakometijevskim" skulpturama koje, s jedne strane nose poetičnost vertikala, a s druge strane u postojanoj vodoravnosti, nose neko zatemeljenje u tlo...

U intelektualno premoćnom fundiranju svog stvaralaštva Ejubović nalazi moćne odgovore na krupna pitanja i izazove koje donosi ovovremena egzistencijalna nesigurnost. Kao odgovor na grubosti našega doba, na sav apsurd i tragediju naše suvremenosti, slikar hrabro nameće suptilnu taktilnost svoga duboko poetičnog refleksa.

Umjetnost i intelektualna premoć ovog tuzlanskog slikara fascinirajuća je u odnosu na grubi rural oko nas!