Nogometni poraz na terenu često je samo privremena statistika, ali poruka koju je nakon nedavne utakmice poslala poznata hrvatska novinarka Mirjana Hrga podsjetila nas je da postoje pobjede koje se ne mjere brojem golova, već snagom ljudskog duha.
Dok se nogometna javnost u Bosni i Hercegovini možda suočava s rezultatskom tugom, Hrga nudi perspektivu koja bi trebala biti povod za slavlje: pobjedu ideje da je zajedništvo moguće onda kada se zaista želi.
U srži ovog razmišljanja nalazi se jednostavna, ali snažna potvrda da zajednički cilj, jasno postavljena pravila, volja i napor mogu činiti čuda. Dokazano je kako grupa pojedinaca, unatoč svim povijesnim i društvenim izazovima, može djelovati kao jedno. Ključ te harmonije leži u prihvaćanju drugoga, u spoznaji da vjerska uvjerenja pripadaju privatnoj sferi svakog pojedinca, a da se na zajedničkom terenu, baš kao i u životu, poštuje suigrač, bez obzira na to kojem se Bogu moli.
Hrga precizno detektira toksičnost radovanja tuđem neuspjehu, upozoravajući da tim koji ne funkcionira kao cjelina ne može napredovati. Kada suigrač napravi pogrešku, ona nije prilika za zluradost, već trenutak za solidarnost, jer naposljetku, svi dijele isti prostor, isti zrak i isto sunce. U društvu koje je duboko opterećeno prošlošću, ovakav pristup, poštivanje svoga i tuđega pod istom zastavom, nije samo sportski kodeks, već jedini mogući put ka istinskom društvenom ozdravljenju.
Upravo zato, upućena podrška "Zmajevima" i izborniku Sergeju Barbarezu nije tek kurtoazna gesta.
To je priznanje jednoj drugoj vrsti pobjede. Svaki prigovor koji dolazi nakon takvog zalaganja zapravo govori više o onome tko prigovara, nego o samim sportašima.
Mirjana Hrga je svojim osvrtom poslala jasnu poruku: ovi mladi ljudi su pokazali put. Oni su svoju pobjedu već ostvarili, a na ostatku društva je da iz te lekcije napokon nešto i nauči.