U Olovu živi porodica Delimustafić. Njihovo dvorište je mali svijet satkan od briga... Brige za životinje, brige za zemlju koja daje plodove, iz koje izvlače zalogaj, za ono malo od čega žive...
Mi živimo ovdje, u selu Lišci, muž mi radi na dnevnice, živimo od dječijeg doplatka. Kad dođe ljeto, sijemo. Imamo dvije djevojčice i dva dječaka, živimo u zajednici sa svekrom i svekrvom, oni nam pomažu. Ne može nam ništa biti dovoljno, ali mi radimo i sa stokom. Nekad i moja mama pritekne u pomoć ako nešto zafali. Trenutno ne mogu raditi jer je velika obaveza oko četvero djece. A muž bi volio raditi, ali nema gdje - dodaje Dragana Delimustafić.
Nekad uspije zaraditi koliko može. Mirsad dodaje da ko je skroman, njemu je dovoljno malo, a on ne može doći do posla. "Prijavljivao sam se, konkurisao, pisao, ali sve obećaju i ništa, jer dobije posao ko ima novac, ko plati, sam izmišljaš posao da bi sebi i djeci zaradio", ističe Mirsad.
Ono što ih zaista održava nije samo trud, već ljubav koja ispunjava svaki dio njihovog doma, ljubav koja daje snagu i kad ništa drugo ne može.
Djeca su zdrava, vesela, nisu bolesna, što je najvažnije. Ne daje se novac doktoru. Hvala Allahu, moj Mirsad, ko god ga zovne na dnevnicu, on ide da radi. Ništa nije teško raditi. Ali, gdje ćeš ti od ovo četvero djece, kud? Valja četvero djece popeti na noge, a kako? Neka snahe s djecom, mi ćemo sve, imala sam i ja djece... Jedno dijete mi se objesilo na spratu u kući. Kad sam tad ostala živa, i sad ću. Preživjela sam kliničku smrt, imala sam i infarkt. Imala sam kćerku, dušu mi je začepila, tako da ću se ja brinuti o ovim svojim unucima - govori uplakana Mirsadova majka, Munevera Delimustafić.
Priču porodice Delimustafić donosimo u videu iznad teksta koji smo objavili u emisiji "Ispuni mi želju".