Indira Buljubašić kaže da je za nju Bosna i Hercegovina pogled prema porodilištu, jednoj ratnoj bolnici gdje je rodila djecu, pogled na mezarje u kojem su ukopani njeni preci, sve škole u kojima je radila protekle 34 godine i nastojala da sa učenicima razgovara o domovini i razvije ljubav prema njoj.

- Za mene je domovina otkucaj srca koji svaki put ubrza kad ugledate tablu na kojoj piše Bosna i Hercegovina - kaže.

Priča da njeni učenici domovinu doživljavaju kao svoj dom na koji su beskrajno ponosni i iz kojeg će jednog dana možda otići, ali samo negdje gdje će živjeti, a BiH zauvijek zvati svojim domom.

function r(){if(it(n),n.value===Hm){let o=null;throw new D(-950,o)}return n.value}

- Ljubav prema domovini se ne podrazumjeva, kao što se ne podrazumjeva ni ljubav majke prema djetetu, jer nažalost neke majke ostavljaju svoju djecu. Ne podrazumjeva se ni ljubav djeteta prema majci, jer nažalost i neka djeca napuštaju svoje majke. Prema tome, ljubav prema domovini steknemo donekle rođenjem, ali je trebamo razvijati u porodici - kazala je Buljubašić.