U jeku sve glasnijih upozorenja o stanju u domaćoj kulturi, oskarovac Danis Tanović i režiser Jasmin Duraković uputili su ozbiljne kritike na račun stranaka Trojke, tvrdeći da je bosanskohercegovačka kinematografija dovedena u jednu od najtežih kriza posljednjih godina.
Tanović, jedan od osnivača Naše stranke, izrazio je razočarenje politikama SDP-a, NiP-a i Naše stranke, navodeći da su očekivanja kulturne zajednice ostala neispunjena.
Ali, ja kažem uvijek: dolaze izbori! Mi smo se stvarno nadali da će SDP, NiP i Naša stranka nekako imati osjećaj, da su to ljudi koji shvataju potrebu i važnost kulture. Ja sam mislio da će porasti budžeti za kulturu, da će se raditi predstave, snimati filmovi, pisati knjige… Da će svega biti više. Ja ne znam jesu li oni uopšte normalni? Ne znam, hoće li im i rođena tetka glasati za njih na sljedećim izborima, kazao je Tanović.
Na njegove istupe reagovao je i bh. režiser Jasmin Duraković, koji je u autorskom osvrtu pod naslovom „Šah-mat za kinematografiju – urbana legenda o jednom padu“ detaljno kritikovao upravljanje filmskim sektorom tokom mandata aktuelne vlasti.
Prema njegovim navodima, Naša stranka je nakon dolaska na vlast preuzela ključan utjecaj nad Fondacijom za kinematografiju, a kadrovska rješenja koja su uslijedila, tvrdi Duraković, dovela su do brojnih sporova i problema u radu institucije.

Ne znam da li su tu bili Danis Tanović i njegova tetka, ali urbana politička legenda govori sljedeće: u vrijeme kada je Trojka dijelila vlast i pozicije, vrh Naše stranke je zasjedao i odlučio glavninu svojih političkih udara usmjeriti prema – filmu. Forto je otišao na sastanak Trojke, lupio šakom o stol i rekao: 'Naš je film!'
Duraković navodi da su nakon toga uslijedili sporni potezi unutar Fondacije za kinematografiju, uključujući poništavanje konkursa, žalbe filmskih radnika, inspekcijske kontrole i sudske procese.
Dolaskom ovo dvoje 'eksperata NS-a za film', uz pasivnu asistenciju jednog HDZ-ovog anonimusa iz Mostara, u Upravnom odboru Fondacije uslijedila je serija skandala, prigovora filmskih radnika zbog netransparentnosti i pristrasnosti, poništavanja konkursa, kontrola budžetske inspekcije i sudskih procesa. I tako propadoše uzvišeni planovi Forte i NS-a da krene procvat bh. filma. Umjesto nebeskih visina dobili smo kanal iz kojeg nećemo izaći barem jednu deceniju.
Kritike nisu zaobišle ni federalnu ministricu kulture i sporta Sanju Vlaisavljević, za koju Duraković tvrdi da nije doprinijela rješavanju problema u sektoru.
Posebno se osvrnuo i na ulogu premijera Federacije BiH Nermina Nikšića, kojeg smatra odgovornim za odluke koje su dodatno zakomplikovale stanje u domaćoj kinematografiji.
Ne znam kako, ali je Nikšić poslušao ovu grupu i konkurs je poništen. Zato se do danas vode sudski procesi i traje borba aplikanata koji su tada prošli konkurs za svoja prava.
Na kraju je iznio i jednu od najoštrijih ocjena aktuelne vlasti kada je riječ o odnosu prema filmu:
Ali pošto premijer ima prečih stvari, a film ga ionako ne zanima previše, nije se oko svega toga naročito ni nasekirao. I tako propade domaći film. Čiča miča – gotova priča, objavio je Jasmin Duraković.
