U sarajevskom naselju Osijek, na području općine Ilidža, u ranim jutarnjim satima 1. aprila 2026. godine dogodio se ozbiljan napad u kojem je teško povrijeđen Mithat Zoronjić, bvši pripadnik Specijalne jedinice MUP-a Bosne i Hercegovine koju je vodio Dragan Vikić. Napad psa lutalice dogodio se neposredno ispred njegove porodične kuće, a prizori koji su ostali iza događaja svjedoče o njegovoj brutalnosti.
Krvavi tragovi na ulaznim vratima, stepeništu i dvorištu jasno ukazuju na dramatičnu borbu koja se odvijala svega nekoliko metara od kućnog praga.
Noć koja je prekinula tišinu u naselju
Zoronjić je iz bolnice za Hayat.ba ispričao šta se događalo te noći, navodeći da problem pasa lutalica u ovom dijelu Ilidže traje već duže vrijeme.
“To večer me napao belgijski ovčar.U Osijeku na Ilidiži imamo probleme jer imaju čopori pasa koji kruže oko naših kuća.”
Kako je ispričao, psi se često okupljaju u grupama i tokom noći stvaraju buku, zbog čega su mještani prinuđeni izlaziti i pokušavati ih otjerati.
“Kao skitnica je tu bio, da li su ovi ostali njega napali pa je on se skrio ispod autombila moje kćerke pred kapijom. Obično ti čopori dođu navečer oko kuća i po cijelu noć laju, nemoguće je spavati od laveža. Izađem i otjeram ih, oni napuste i tako se završi.”
Iznenadni napad iz mraka
Te kobne noći, situacija je izmakla kontroli. Nakon što su psi satima lajali, Zoronjić je izašao ispred kuće kako bi provjerio šta se dešava.
“Noć kad se završila utakmica ja sam legao, međutim oni su oko 12 pa sve do 2 sata lajali. Ustao sam da vidim šta je. Izašao sam pred kapiju i vidio sam tog nekog lokalnog psa koji vodi čopor, što bi rekli vođa lokalne bande. Naružim ga i on napusti to mjesto oko kapije i oni odu. Udaljili su se 70-100 metara. Samo što sam kročio kroz kapiju da vidim koliko su daleko se udaljili ovaj belgijski ovčar je napadački zarežao, razjaren i skočio na mene s boka iz mraka. Postavio sam mu desnu ruku.”
Iako nespreman za napad, zahvaljujući iskustvu iz ranijih službi, ostao je pribran i pokušao se odbraniti.
“Udario sam ga po glavi i malo je popustio, ali je uhvatio šaku desne ruke. Vidio sam da moram svojom lijevom, slobodnom, rukom staviti u njegovu vilicu kako bi izvadio desnu. U međuvremenu probao je uhvatiti me za vrat, tu imam i ogrebotinu. Spriječio sam to, a onda me uhvatio za lijevu ruku.”
Borba za život i dolazak pomoći
Borba s psom trajala je nekoliko minuta, a u jednom trenutku Zoronjić je bio svjestan da mu prijeti ozbiljna opasnost.
“Desnom ranjenom rukom sam ga uhvatio oko glave za uho, zaokrenuo mu glavu, izvadio lijevu ruku i sa dva prsta, kako smo obučeni, zabio u njegove oči. Njegove oči su njegova najslabija tačka.”
Nakon što je uspio savladati psa, pozvane su hitne službe. Ipak, situacija je i dalje bila rizična.
“Kažem, sve u nesreći neka sreća, dobro. Nisu povrijeđeni neki ključni dijelovi, mogu da radim prilično šakama i pristima.”
Prema njegovim riječima, ekipa hitne pomoći stigla je brzo, ali nije mogla odmah reagovati zbog opasnosti od ponovnog napada.
“Sve se to dešavalo na 4-5 metara od kuće, mogu ulaza. Oni kažu mi ne smijemo da ga ubijemo, nemamo pravo. Kažem im: “Pa izađite, ako izađete napast će vas i onda pucajte.” Ali sigurno ne bi stigli, to su psi kao čigre, oni neće ni stići pucati a on će biti kod vas.”
Na kraju je sam uspio doći do vozila hitne pomoći i biti prevezen u bolnicu.
Teške povrede i reakcije građana
Nakon napada, Zoronjić je hospitaliziran na Klinici za plastičnu hirurgiju u Sarajevu, gdje je podvrgnut operativnom zahvatu. Ljekari su konstatovali višestruke ugrizne rane na šakama i podlakticama, kao i povrede u predjelu vilice i stopala. Nakon obrade rana izvršen je debridman i postavljeni su šavovi, uz preporučenu antibiotsku terapiju i daljnje kontrole.
Sam Zoronjić ističe da je tragedija mogla biti mnogo veća.
“Da znate, da nisam bio ja, da je bio bilo ko drugi sigurno bi ga zaklao. Nego sam se hrvao nekoliko minuta na asfaltu, gdje me pokušao ujesti za vrat ali sam spriječio.”
Cijeli slučaj izazvao je ogorčenje i strah među građanima Ilidže, koji već duže vrijeme upozoravaju na problem pasa lutalica i nedovoljnu reakciju nadležnih službi.
Mithat je jedan od ponosnih sinova svog kraja, koji je stao u odbranu Bosne kada je bilo najteže, dajući doprinos u borbi za opstanak grada.