Dizajnerica Belma Tvico predstavila je novu kolekciju Continuum za proljeće/ljeto 2026. godine.
Kolekcija Continuum prevazilazi tu napetost, ne zadržava se na činu transformacije, niti ga pokušava dramatizirati. Continuum nastaje u trenutku u kojem se promjena pretvara u sigurnost, te kada ono što je nekada bilo u pokretu pronađe svoj stalni oblik.
U novo poglavlje Belma Tvico brenda nas uvodi motiv leptira, ali ne na način na koji ga obično zamišljamo. Fokus se pomjera s kukuljice i spektakla metamorfoze, te se usmjerava na ono što slijedi nakon transformacije. U ovoj kolekciji, let ne simbolizira bijeg, već otkriva dolazak. U duhu Vladimira Nabokova, pisca koji je leptirima pristupao sa naučnom posvećenošću i poetskom pažnjom, Continuum tretira ljepotu kao pojavu koju treba pomno posmatrati, razumjeti u njenoj srži, ali nikada u potpunosti posjedovati. Preciznost i krhkost, kroz prizmu mode, koegzistiraju u kontinuitetu.
Posebna senzibilnost odzvanja kroz siluete koje se ne nameću. Svjedočimo formama koje prate tijelo i ostavljaju prostor za interpretaciju. Svaka kreacija je misao za sebe i u sebi nosi odsustvo težine: opipljivo; ne kao estetski gest, već kao stanje postojanja. U Continuumu, tijelo ne pregovara sa odjevnim predmetom, već ga u potpunosti nastanjuje. Forme su ženstvene, nježne, i laskave.
Potom, Continuum prelazi u neuhvatljivu teritoriju, onu koja povezuje motiv leptira sa ljudskom dušom. U različitim kulturama, leptir predstavlja nešto neuhvatljivo, a ipak nesporno prisutno. Ova ideja pronalazi svoj odraz u novoj kolekciji, posebno u načinu na koji forma ustupa mjesto emociji. Continuum je također priča o nečemu izgubljenom i nečemu pronađenom. Priča je to, vjerna svom imenu, o kontinuitetu uprkos tuzi.
Paleta boja potvrđuje ovu ideju kao niz emocionalnih stanja. Suptilna nijansa mint zelene boje uvodi netaknutu mekoću u kolekciju. Ona blago otvara prostor za vedrije nijanse zelene boje koje djeluju sa suzdržanom vitalnošću. Obje nijanse drže energiju kolekcije poput stubova. Jarka nijansa fuksije prekida ovu smirenost posebnom jasnoćom. Poput kontrolisanog haosa, ona iznosi emociju na površinu: oštru i neporecivu. Ona ujedno definira živopisnije komade koji slave život. Taj intenzitet ustupa mjesto kraljevsko plavoj boji koja kolekciju proširuje u novu dimenziju. Prisutna je lakoća u formi i strukturi. Unutar ovog plavog registra prepoznajemo plavog Karner leptira, krhko biće u taksonomiji i simboličnim tumačenjima. U svojoj studiji leptira, Nabokov se posvećeno bavio njegovim specifičnostima, razdvajajući suptilne varijacije unutar plavih nijansi njegovih krila. Ono što se na prvi pogled čini kao jedna nijansa je ustvari polje varijacija o kojima se i danas raspravlja, koje je još uvijek nedefinisano, kao i većina same mode.
Kestenjasta nijansa smeđe boje zaokružuje kolekciju tako što je utemeljuje, oblikujući svaki pokret u nešto stabilno i sigurno. Kroz ovu paletu boja, transformacija više nije vidljiv čin. Odabrane nijanse ne stvaraju kontrast radi kontrasta. One prate novo modno putovanje koje nas vodi od izgubljenosti do prisutnosti, od intenziteta do smirenosti, od haosa ka sigurnosti. Taj modni jezik je dalje prepoznatljiv u materijalima, custom-made printovima koji su godinama unazad postali zaštitni znak Belma Tvico brenda. Unutar njih, otkrivamo još jedan diskretni sloj Continuuma: slova Bosančice u riječima koje slave ljubav, mir, slobodu, i radost. Ona se pojavljuju suptilno, kao tragovi i reference: u postavi, u oblicima, i detaljima koje oko ne registrira na prvi pogled.
Svaka kreacija nosi sjećanje i emociju
Prošlost je utkana u sadašnjost, prošlost se kreće kroz sadašnjost, prošlost nadilazi sadašnji trenutak i nastavlja svoj kontinuitet u vremenu koje dolazi.
Iz kognitivne perspektive, istraživanja u neuroznanosti nam govore da ono što nosimo i ono što držimo blizu nije izvan nas, već postaje dio prostorne arhitekture koju razumijemo i putem koje konstruišemo identitet. Predmeti ne samo da odražavaju naš identitet, već u njemu direktno učestvuju, noseći sjećanja i značenje kroz vrijeme. U tom smislu, granica između stvaraoca i stvorenog se briše. Umjetnik se ne može u potpunosti odvojiti od onoga što stvara. On postaje jezik svoga djela, a njegovo djelo nastavak njegovog proživljenog iskustva. Samim tim, Belma Tvico kao modna dizajnerica postoji unutar mode koju kreira: kao referenca, ali i kao prisustvo.
Prošavši kroz lični gubitak početkom godine, ona putem nove kolekcije reflektira to iskustvo i nosi ga tiho ispod površine. Tvico ne prevodi tugu u formu, ne pokušava da je razriješi, niti da je se oslobodi. Umjesto toga, nježno je vodi kroz beskrajnu transformaciju. Svaka kreacija nosi sjećanje i emociju. Na taj način, dizajnerica vraća kolekciju svojoj centralnoj ideji: Ništa nije izgubljeno. Ništa nije izbrisano. Ništa nije ostavljeno u prošlosti. Sve se nastavlja, sadržano u jeziku tijela, emocije, duše, forme, boje, i strukture. U odjevnom predmetu. U samom činu nošenja.