Kako danas izgleda Sirija: Prva godišnjica pada Bašara al-Asada

Na prvu godišnjicu svrgavanja sirijskog autokrate, zemlja ulazi u fazu koja bi mogla oblikovati njenu budućnost za naredne decenije. Iako je u nekim oblastima, posebno vanjskoj politici, ostvaren vidljiv napredak, ogroman broj Sirijaca i dalje se bori da preživi iz dana u dan.

Osmi decembar obilježava godinu dana od pada Bašara al-Asada. Porodica Asad dominirala je političkom scenom Sirije više od pola stoljeća: Hafiz al-Asad vladao je od 1971., a naslijedio ga je njegov sin Bašar nakon očeve smrti 2000. godine.

Njihova dugogodišnja autoritarna vlast dovela je 2011. do masovnog narodnog ustanka, a zatim i do razornog građanskog rata koji je skoro četrnaest godina uništavao zemlju. Međutim, 8. decembra 2024. munjeviti napad pobunjeničke grupe Hajat Tahrir al-Šam (HTS) doveo je do sloma režima uz minimalan otpor. Asad i članovi njegove porodice pobjegli su u Rusiju, dok je vođa HTS-a Ahmed al-Šara u januaru imenovan za privremenog predsjednika.

Helikopteri koji su nekada bacali eksplozivne bačve više nisu svakodnevica, a ni ruski udari na bolnice i civilne objekte nisu prisutni kao ranije. Ipak, u novembarskom izvještaju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda upozorava se da ‘Sirija se i dalje suočava s fragmentiranim sigurnosnim pejzažem’.

Glavni grad je uglavnom tih, a prema biltenu Syria Weekly koji vodi Charles Lister iz Bliskoistočnog instituta, ukupna razina nasilja se smanjuje. Uprkos tome, oružani sukobi između snaga nove vlade i drugih frakcija i dalje izbijaju širom zemlje posebno u područjima gdje žive manjine poput Kurda i Druza, navodi Vijeće sigurnosti.

Na terenu su i dalje prisutni pojedinci povezani s bivšim režimom, uglavnom u ilegali, dok zabrinutost raste zbog mogućeg jačanja Islamske države koja koristi trenutne sigurnosne rupe.

Agencija EU-a za azil u svom nedavnom izvještaju bilježi da nova vlast još nema punu kontrolu nad državnim teritorijem: ‘Zabilježeni su incidenti bezvlašća, kriminala i osvetničkog nasilja’.

Jedan od ključnih pokretača nastavka nesigurnosti jeste obračun s osobama za koje se sumnja da su sarađivale s Asadovim aparatom. Zbog toga organizacije za ljudska prava naglašavaju važnost tranzicijske pravde. Sirijski centar za pravdu i odgovornost (SJAC) podsjeća da je ovaj proces neophodan kako bi se razotkrili zločini bivšeg režima, ali i drugih učesnika sukoba.

U maju su formirana dva nezavisna tijela, jedno za pronalazak hiljada nestalih tokom rata, a drugo za istragu zločina režima Bašara al-Asada. Prema SJAC-u, komisija koja se bavi nestalima pokazuje određeni napredak, dok druga ‘bilježi znatno slabiji napredak, vjerovatno zbog nedovoljne podrške centralne vlade’.

Human Rights Watch kritikovao je rad Nacionalnog povjerenstva za tranzicijsku pravdu navodeći da je fokus usmjeren isključivo na zločine bivše vlasti, dok se zanemaruju zločini ostalih aktera uključujući moguće prekršaje koje je počinio HTS.

Početkom godine održani su prvi, makar djelimično slobodni, parlamentarni izbori od pada režima. Zbog vanrednih okolnosti, izbori su provedeni putem elektorskih kolegija. Ahmed al-Šara ostaje na čelu države do usvajanja novog ustava.

U toku je pisanje ustava i vođenje nacionalnog dijaloga o budućem političkom sistemu Sirije. Ipak, neslaganja između privremene vlade i različitih društvenih grupa ostaju duboka, a pojedini kritičari upozoravaju da al-Šara sve više koncentrira moć u svojim rukama.

Analitičari su zasad oprezni. U novembru je Patricia Karam iz Arapskog centra u Washingtonu napisala: ‘Preuranjeno je govoriti o demokratizaciji Sirije, ali nove institucije ipak predstavljaju skroman povratak izborne politike.’ Dodala je kako se zemlja danas nalazi na prelomnom putu: ‘Sirija se nalazi na raskrsnici, može krenuti prema stvarnom participativnom upravljanju ili se vratiti autoritarizmu.’

Najveće promjene vidljive su na međunarodnoj sceni. Poslije decenija izolacije, ponovno se otvaraju ambasade, a visoki zvaničnici Sirije, uključujući ministra vanjskih poslova i predsjednika al-Šaru, putuju i grade nove odnose.

Al-Šara, koji je ranije bio povezan s Al Kaidom i bio pod međunarodnim sankcijama, doživio je politički zaokret. U septembru je govorio pred Generalnom skupštinom UN-a, dok je u novembru postao prvi sirijski lider koji je posjetio Bijelu kuću od 1946. godine.

Sirija je obnovila kontakte sa svih pet stalnih članica Vijeća sigurnosti, uključujući Rusiju i Kinu, što mnogi vide kao pragmatičan pokušaj stabilizacije vanjske politike.

Najveći izazov ostaju izraelske vojne operacije na sirijskom tlu. Upozorenje zamjenice izaslanika UN-a za Siriju Najat Rochdi glasi: ‘Izraelske vojne operacije ugrožavaju civile, dodatno rasplamsavaju regionalne napetosti, potkopavaju ionako krhku sigurnost i prijete političkoj tranziciji.’

Milioni Sirijaca pokušavaju da se vrate svojim domovima. Do danas se, prema raspoloživim statistikama, vratilo oko 2,9 miliona ljudi, među njima 1,9 miliona interno raseljenih te više od milion povratnika iz inostranstva.

Ali povratak je za mnoge bolan. Norveško vijeće za izbjeglice upozorava da se povratnici često suočavaju s porušenim naseljima, devastiranim školama i bolnicama te neriješenim imovinskim sporovima.

Međunarodni odbor spašavanja u novembru je objavio da je ‘više od polovice vodovodne mreže i četiri od pet elektroenergetskih mreža uništeno ili nefunkcionalno’.

Troškovi obnove procjenjuju se na između 250 i 400 milijardi dolara, možda i više. Ipak, poneki pomaci već su vidljivi. Humanitarna organizacija Mercy Corps bilježi postepeno povećanje proizvodnje električne energije, premda neravnomjerno raspoređeno. Državna agencija SANA početkom novembra izvijestila je da je obnovljeno 823 škole, dok radovi na još 838 objekata traju.

Sirijska ekonomija ostala je devastirana nakon godina rata, a oko četvrtine stanovništva živi u ekstremnom siromaštvu. Mnogi povratnici ne uspijevaju pronaći posao.

Postoje, ipak, određeni ohrabrujući signali. Svjetska banka procijenila je da bi ekonomija u 2025. mogla ostvariti rast od oko jedan posto. Većina sankcija uvedenih za vrijeme Asadove vladavine je ukinuta ili zamrznuta, što bi trebalo olakšati ekonomski oporavak. Velike investicije Saudijske Arabije i Katara također bi mogle igrati važnu ulogu.

Međutim, Tahrirov institut za bliskoistočnu politiku upozorava da se ‘materijalno poboljšanje u svakodnevnom životu Sirijaca još se uvijek ne osjeća’.