Kemal Švrakić: Kolektivno ostvarivanje prava u BiH - muzička, filmska i medijska industrija i AI

Umjetna inteligencija danas komponuje muziku, piše tekstove i scenarije, proizvodi audiovizuelni sadržaj te kreira i obrađuje vijesti i informacije na način koji je sve teže razlikovati od ljudskog rada.

Dok tehnologija ubrzanim tempom napreduje, pravni okvir ne prati isti razvoj.

Ko je autor, ko je izvođač, ko je filmski producent, ko je autor i urednik vijesti? Ko ima pravo na naknadu i ko snosi odgovornost za sadržaj koji generiše AI?

Prema važećim propisima država članica EU, ali i pozitivnom zakonodavstvu u regionu, kao i važećem Zakonu o autorskom i srodnim pravima u BiH, autor je fizičko lice koje je stvorilo autorsko djelo, dok se autorskim djelom smatra individualna duhovna tvorevina…. U tom smislu, možemo sa sigurnošću tvrditi da je ustaljen standard da autorsko djelo mora predstavljati vlastito intelektualno stvaralaštvo autora, što nužno podrazumijeva ljudsku kreativnost, tj. ne postoji niti jedna definicija koja bi isključila ljudsku kreativnost u definisanju autorstva tj. autorskog djela.

Međutim, u savremenim tehnološkim okolnostima AI sve više preuzima kreativne funkcije koje su ranije bile isključivo vezane za čovjeka, čime potreba za normativnim uređenjem ove oblasti postaje sve izraženija.

U takvom okruženju, kolektivne organizacije za ostvarivanje autorskog i srodnih prava nalaze se pred novim i složenim izazovima – od naplate naknada do kontrole korištenja djela u digitalnom prostoru. Bez jasnih pravila, njihov rad postaje sve zahtjevniji, a granice između dozvoljenog i nedozvoljenog sve nejasnije.

Poseban izazov predstavlja i pitanje korištenja postojećih djela za treniranje AI sistema, kao i identifikacija nosilaca prava u situacijama kada ljudski doprinos postaje minimalan ili teško utvrdiv.

Dok nosioci prava iz komšiluka i regije učestvuju u iskazivanju otvorenog i argumentovanog nezadovoljstva Pravilnikom umjetne inteligencije opće namjene (GPAI Code of Practice), Smjernicama umjetne inteligencije opće namjene (GPAI Guidelines), te Predloškom za otkrivanje dovoljno detaljnog sažetka podataka korištenih za učenje u skladu s člankom 53. Uredbe o umjetnoj inteligenciji Europske unije, u BiH se i dalje otvaraju osnovna pitanja primjene postojećih propisa i njihove efikasnosti u digitalnom okruženju.

Istovremeno, dok se u evropskoj i regionalnoj praksi sve više insistira na rezervaciji prava u kontekstu AI treniranja i mašinskog učenja, u BiH se još uvijek čeka na uspostavljanje Vijeća za autorsko pravo, koje je trebalo biti formirano još 2011. godine.

Zato ključno pitanje više nije da li će pravo pratiti tehnologiju, već koliko brzo i u kojem obimu će uspjeti odgovoriti na izazove koje AI već danas postavlja – i šta kreativne industrije u BiH mogu očekivati u tako dinamičnom regulatornom okruženju.

Upravo o ovim pitanjima – ali i mogućim rješenjima – govorit će učesnici konferencije koja će biti održana 15. aprila 2026. godine u Sarajevskoj vijećnici, u organizaciji WICMI Instituta iz Ženeve, uz podršku domaćih partnera Udruženja Fonogram i Udruženja filmske industrije, te uz učešće regionalnih i međunarodnih organizacija OFPS, ZAPRAF, IPF, IFPI i AGICOA.