Politička previranja i neuspjeli pokušaji redefinisanja kursa Bosne i Hercegovine ka stabilnosti i evropskim integracijama, potpisivanje Platforme za mir, stabilizaciju, evropsku budućnost i ekonomski napredak Bosne i Hercegovine izazvalo je niz reakcija.
I dok dio političkih aktera ovu inicijativu vidi kao važan korak naprijed, drugi upozoravaju da formalni dokumenti neće značiti mnogo bez konkretnih promjena u strukturi vlasti.
Upravo takav stav iznio je član Predsjedništva BiH i lider Demokratske fronte, Željko Komšić, u komentaru za „Vijesti u 7“. Dok priznaje da u samom sadržaju Platforme nema ništa sporno, jasno postavlja politički uslov koji – kako kaže – ne može biti zaobiđen.
Mi smo rekli ok, nema ništa sporno u onome što piše, ali tražimo, insistiramo, ne možemo prihvatiti taj dokument bez tačke smjene kompletnog Vijeća ministara BiH. Ova besmislena situacija pogotovo situacija sa sigurnosnim aparatom, koja je pod direktnom kontrolom Vijeća ministara BiH više postaje neizdrživa. Ovo treba promijeniti, ali radikalno promijeniti i mislim da bez smjene Vijeća ministara BiH i eventualno imenovanja novog nećemo uspjeti da izađemo iz situacije u kojoj se nalazimo, pogotovo iz ove gužve ovog belaja, ove tragikomične situacije sa Dodikom.
Komentar Komšića je krucijalni potez koji je potrebno povući kako bi došlo do stabilizacije političkih prilika. Politička scena u BiH se nalazi u ozbiljnoj fazi preispitivanja – posebno kada je riječ o ulozi aktuelnog saziva Vijeća ministara.
Posebne kritike upućene su kadrovima iz SNSD-a, koji se, prema tvrdnjama više političkih aktera i međunarodnih partnera, otvoreno protive reformskim zakonima i evropskom putu zemlje, a posebno strankama Trojke koji oklijevaju učiniti korak ka smjeni SNSD-a.
Platforma u sjeni kadrovskih blokada
Potpisivanje Platforme, iako dočekano s dozom optimizma, riskira da ostane samo na simboličkom nivou ako ne bude praćeno konkretnim institucionalnim i političkim koracima. Komšićev zahtjev za rekonstrukcijom Vijeća ministara će stvoriti ozbiljnu tenziju unutar vladajuće koalicije jer naglašava potrebu za redefinisanjem političke odgovornosti na državnom nivou.
Poziv Komšića na „radikalnu promjenu“ jasno je adresiran partnerima u vlasti, posebno onima koji izbjegavaju suočavanje s odgovornošću unutar Vijeća ministara.
U konačnici, bez konkretne političke volje da se promjene provedu u praksi, čak i najdobronamjerniji dokumenti riskiraju, kao i uvijek, da ostanu mrtvo slovo na papiru.
