Postoje noći kada Sarajevo ne broji sate, već uspomene. Večeras, u Olimpijskoj dvorani Zetra, kazaljke su se vratile decenijama unazad. Hiljade glasova stopilo se u jedan, prizivajući duh vremena u kojem je muzika bila više od zvuka, bila je način života.

Projekt „Indexi i prijatelji“ nije samo koncert. To je bila potvrda da grad i dalje čuva svoje najljepše vrijednosti dostojanstvo, ljubav i vrhunsku umjetnost. Iako Davorin i Bodo fizički nisu tu, njihovo prisustvo osjeća se u svakom uzdahu publike dok kreću prvi taktovi nihovih nezaboravnih pjesama.

Kroz interpretacije raznih izvođača publika je na trenutak osjetila onu emociju koju je imao u svom glasu nezaboravni Davorin Popović. Njegov glas nije bio samo instrument, već emocija cijele jedne generacije.

Na bini su se smjenjivala poznata imena poput: Dade Topića, Željka Bebeka, Branka Đurića Đure, Gorana Karana, Nermina Puškara, Zlatana Fazlića Fazle i mnogih drugih. Svaka interpretacija večeras je bila ljubavno pismo Indexima.

function r(){if(it(n),n.value===Hm){let o=null;throw new D(-950,o)}return n.value}

Bacila je sve niz rijeku" "Plima" "Da sam ja netko""Sanjam" "Balada" su pjesme koje nisu ostale "zarobljene" u šezdesetim ili sedamdesetim. Na koncertima poput ovog u Zetri, mogli smo vidjeti ljude od 7 do 77 godina kako pjevaju svaku riječ.

Možda večeras nismo mogli promijeniti svijet, ali smo, makar na par sati, svi bili dio nečeg vječnog. Indexi nisu samo bend, oni su krvotok Sarajeva koji nastavlja da kuca. Sarajevo bez Indexa bilo bi kao Pariz bez šansone ili Liverpool bez Beatlesa, grad bi i dalje postojao, ali bi mu duša zvučala potpuno drugačije.

Koncerti poput ovog u Zetri pokazuju da njihove pjesme i danas služe kao most koji spaja generacije.