Godinama se na bh. cestama ponavlja isti scenario. Nakon teške saobraćajne nesreće javnost nekoliko dana traži strožije kazne, političari najavljuju izmjene zakona, a onda sve utihne do naredne tragedije.

Ovoga puta, međutim, država je ipak reagovala konkretnije. Na snagu su stupile izmjene Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini koje donose znatno veće kazne za bahatu i opasnu vožnju.

Pitanje koje ostaje jeste mogu li veće novčane sankcije zaista promijeniti ponašanje vozača ili će se sve završiti samo na još jednom strožijem propisu koji će se selektivno primjenjivati?

Crna statistika koja je natjerala institucije na reakciju

Podaci su alarmantni. Tokom prošle godine na cestama širom Bosne i Hercegovine poginulo je 288 osoba, dok je više od 11.500 ljudi povrijeđeno u saobraćajnim nesrećama. Posebno zabrinjava činjenica da je broj poginulih povećan za gotovo trećinu u odnosu na godinu ranije.

Iza tih brojki su porodice koje su ostale bez djece, roditelja i prijatelja. Upravo zbog toga je javni pritisak da se nešto promijeni postajao sve veći, naročito nakon niza nesreća izazvanih prebrzom vožnjom, alkoholom ili utrkivanjem ulicama gradova.

Novi zakon prvi put preciznije definiše šta se smatra obijesnom vožnjom. Među najtežim prekršajima su višestruki prolazak kroz crveno svjetlo u kratkom vremenskom periodu, prekoračenje brzine u naselju za više od 40 kilometara na sat, preticanje preko pune linije, ali i vožnja pod dejstvom alkohola ili narkotika.

Kazne su sada drastično više. Vozači koji grubim kršenjem propisa ugroze druge učesnike u saobraćaju mogu platiti između 2.000 i 3.000 maraka. Ako takva vožnja izazove nesreću, sankcije rastu i do 5.000 KM, uz zabranu upravljanja vozilom i kaznene bodove.

Pooštrene su i sankcije za korištenje mobitela tokom vožnje i nevezivanje pojasa. Iako su to prekršaji koje mnogi smatraju “sitnicama”, upravo oni često budu uvod u ozbiljne nesreće.

Građani podržavaju zakon, ali traže dosljednu kontrolu

Reakcije građana uglavnom su pozitivne. Mnogi smatraju da je krajnje vrijeme da se stane ukraj divljanju na cestama koje je, posebno u većim gradovima, postalo svakodnevica.

Vozači kamiona, profesionalni vozači, ali i pješaci upozoravaju da su bahata preticanja, prolazak kroz crveno i motociklisti koji jure gradskim saobraćajnicama postali gotovo normalna pojava.

function r(){if(it(n),n.value===Hm){let o=null;throw new D(-950,o)}return n.value}

Posebno je izražen osjećaj nesigurnosti među pješacima. Mnogi građani otvoreno govore da se više ne osjećaju sigurno ni na pješačkim prelazima, jer je kultura vožnje u velikoj mjeri degradirana.

Ipak, među građanima postoji i određena doza skepticizma. Ne zato što misle da su kazne loše, nego zato što nisu uvjereni da će se zakon jednako primjenjivati na sve.

Upravo tu leži ključni problem bh. saobraćaja, nepostojanje kontinuiteta u kontroli. Građani često svjedoče situacijama u kojima se nekoliko dana nakon velike nesreće pojača prisustvo policije, a potom se stanje ponovo vrati na staro.

Struka upozorava: Kazna sama po sebi nije dovoljna

Saobraćajni stručnjaci smatraju da će pooštravanje kazni imati efekta samo ako iza njega bude stajao ozbiljan sistem kontrole i sankcionisanja.

Sudski vještak saobraćajne struke Ševal Kovačević upozorava da problem nije samo u visini kazni, nego u činjenici da se najopasniji vozači često vraćaju istom ponašanju. Prema njegovom mišljenju, uz novčane kazne potrebno je razmišljati i o drugim modelima kažnjavanja, uključujući društveno koristan rad ili strožije zatvorske mjere za višestruke prekršioce.

“Ovdje treba imati jednu lepezu izvršenja ovih sankcija, počev od otvorenog tipa zatvora, redovnog zatvora, strogog, ali ovdje treba dati prefiks na korisnost ovih osoba prilikom izvršenja da budu društveno korisna, znači prisilan rad na trasi autoputa u druge svrhe jer bojim se da ovi koji prave na novo i uvijek ponavljaju bojim se da neće stati.”

function r(){if(it(n),n.value===Hm){let o=null;throw new D(-950,o)}return n.value}

Poseban problem predstavljaju motociklisti i vozači koji velikim brzinama prolaze kroz gradske saobraćajnice. U Sarajevu su scene jurnjave duž glavnih avenija postale gotovo svakodnevne, a policija često nema mogućnost da odmah identifikuje počinioce, naročito kada su registarske tablice prekrivene ili teško uočljive.

“Evo uzmite samo u Sarajevu uzmite samo prođite i zadržite se na ovom longitudinalnom pravcu Zmaja od Bosne Bulevar Meše Selimovića i danas prođu motociklisti brzinom preko 100 km/h. Kako njima stati u kraj. Dakle ovdje je efikasnost na presretanju, na hvatanju, direktnom izvršenju. On ako pokrije tablicu, a prolazi kroz semafore, jako je teško otkriti. Ovdje nema jednostrane, samo kroz kazne i evo rješenja,” kaže Kovačević.

Predlagač zakona, državni zastupnik Saša Magazinović, tvrdi da su izmjene donesene nakon dugotrajne borbe i brojnih pokušaja opstrukcije. Posebno naglašava da policija sada dobija konkretnije alate za sankcionisanje vozača pod dejstvom narkotika, koji su ranije često izbjegavali odgovornost odbijanjem testiranja.

function r(){if(it(n),n.value===Hm){let o=null;throw new D(-950,o)}return n.value}

“Provođenje ovog zakona prije svega od policije koja je između ostaloga žalila se da nemaju adekvatne alate. Recimo drogirani vozači mogli su samo reći neću da se testiram i to je to. Sad će ići u zatvor, platit će visoku kaznu, pa prosipajte tu bahatost negdje drugo nećete na ulicama gdje su djeca i svi drugi koji se mogu naći u opasnosti.”

Ali, pravi test zakona tek slijedi na ulicama. Ako kontrole budu rijetke, a kažnjavanje selektivno, ni najveće novčane sankcije neće promijeniti stanje na cestama. Ali ako institucije pokažu dosljednost, novi zakon bi mogao postati prvi ozbiljan pokušaj da se zaustavi kultura bahate vožnje koja godinama odnosi živote širom Bosne i Hercegovine.

Prilog radila Amira Jablan.