Možda ste se osjećali kao da ste upali u krizu srednjih godina nakon neočekivane promjene karijere u četrdesetima, ili kad su vam djeca otišla na fakultet u pedesetima. A možda ste pravi vizionar, pa se sve desilo već s 25 – kad ste umjesto slavlja, rođendan proveli prekovremeno radeći posao koji ne volite.
Bez obzira na to koja je vaša verzija „krize“, vjerovatno ste u nekom trenutku pomislili: Eto, ovo je to – kriza srednjih godina (ili četvrtine života, ako ste u kategoriji mladih genijalaca).
Ali prije nego što ispraznite štedni račun za crveni kabriolet ili njegovu modernu verziju, usporite malo. Evo šta se zapravo dešava kad život počne da vas „pritiska“ – prema riječima stručnjaka.
Ako nije kriza srednjih godina mit, šta je onda?
Jednostavno – život. „Ljudi u bilo kojoj dobi mogu prolaziti kroz periode preispitivanja i izazova, a okidač može biti bilo šta“, kaže Whitbourne. To može biti iznenadni finansijski teret, briga o starijim roditeljima ili osjećaj gubitka svrhe kad djeca napuste dom.
Jedno veliko istraživanje iz 2008. koje su proveli ekonomisti David Blanchflower i Andrew Oswald pokazalo je postojanje tzv. „U-krivulje sreće“: ljudi ulaze u odrasli život puni optimizma, sreća opada sredinom života, a zatim se ponovno povećava u starijoj dobi. Ta pojava zabilježena je u čak 55 od 80 analiziranih zemalja.
Prema njihovim podacima, prosječna osoba dno emocionalnog raspoloženja doseže oko 46. godine. (Izvinjenje svima koji su upravo napunili 46.) Ipak, dobra vijest je da taj osjećaj ne traje dugo.
„U pedesetima se ljudi počinju fokusirati na ono što im je zaista važno – porodicu, hobije, dijelove posla koji imaju smisla – i polako se penju uz tu U-krivulju sreće“, objašnjava Barbara Bradley Hagerty, novinarka i autorica knjige Life Reimagined: The Science, Art, and Opportunity of Midlife. „U pedesetima, šezdesetima i sedamdesetima ljudi zapravo postaju sretniji.“
Ključna stvar? Svrha.
Hagerty dodaje da je presudan faktor osjećaj svrhe. „Ljudi koji osjećaju da imaju razlog da ustanu ujutro – bez obzira na nivo obrazovanja ili primanja – imaju viši nivo sreće. Smisleni odnosi i aktivnosti su ono što čini razliku.“
A kako da se nosim s ovim osjećajem, ako nije kriza?
Ako vam i najjednostavnije aktivnosti postaju naporne ili osjećate da vas obaveze pritišću do te mjere da vam se teško diše, to je znak da nešto nije u redu. Nije nužno riječ o „krizi“, ali jeste o stvarnim izazovima koje treba prepoznati i riješiti.
Prvi korak, kaže Whitbourne, jeste iskreno pitanje: Šta se zapravo dešava sa mnom? Tek kad znate pravi uzrok nelagode, možete pronaći načine da se nosite s njom i eventualno rastete kroz to iskustvo.
Ako vam posao odjednom djeluje nepodnošljivo naporno – možda niste fizički iscrpljeni, nego dosadno vam je. Hagerty prenosi savjet profesora s Harvard Business Schoola, Howarda H. Stevensona, koji kaže: „Ako radite istu stvar iz godine u godinu, osjetićete zasićenje. Dakle, imate li 20 godina iskustva ili jednu godinu iskustva ponovljenu 20 puta?“
