Kada je reprezentacija Bosne i Hercegovine u martu izborila plasman na Svjetsko prvenstvo, 26-godišnja Lejla Memišević donijela je odluku da svom ocu ispuni životni san – da uživo gleda Zmajeve na Mundijalu.
Odlučujuću utakmicu pratila je zajedno s roditeljima u porodičnoj kući u (Valley Parku, u saveznoj državi Missouri. Nakon posljednjeg sudijskog zvižduka uslijedili su zagrljaji, suze i veliko slavlje.
“Plakala sam jer se Bosna plasirala, ali i zato što sam vidjela koliko to znači mojim roditeljima. Tada sam odlučila da oca moram odvesti na Svjetsko prvenstvo”, ispričala je Lejla.
Njen otac Samir napustio je Bosnu i Hercegovinu 2001. godine i s porodicom započeo novi život u Sjedinjenim Američkim Državama. Odrastao je igrajući nogomet na ulicama rodnog kraja prije nego što je rat promijenio živote hiljadama ljudi. Danas radi kao vozač kamiona u St. Louisu.
Lejla je prošle godine diplomirala farmaciju i zaposlila se kao farmaceutkinja. Čim je Bosna i Hercegovina izborila nastup na Svjetskom prvenstvu, kupila je avionske karte i ulaznice za Seattle, gdje je reprezentacija igrala svoju prvu utakmicu.
Ocu je za putovanje rekla tek mjesec dana prije polaska.
“Prvo je mislio da se šalim. Rekao mi je da su karte preskupe i da se to ne isplati. Samo sam mu odgovorila: ‘Vrijedi zbog tebe’”.
Ljubav prema nogometu dijele još od Lejlinog djetinjstva. Svake subote ustajali su u zoru kako bi zajedno gledali utakmice engleske Premier lige. Samir navija za Chelsea, dok je Lejla zavoljela Manchester United.
“Uvijek je sjedio na kauču i davao upute igračima preko televizora. Govorila sam mu da ga ne mogu čuti, a on bi odgovorio: ‘Ali oni mene mogu osjetiti.’”
Na dan utakmice u Seattleu tribine su ispunile hiljade navijača Bosne i Hercegovine, koji su od prve do posljednje minute pjesmom i navijanjem bodrili Zmajeve.
“Naježila sam se čim su igrači izašli na teren. Plakala sam nakon svakog gola, ali najviše kada bih pogledala oca i vidjela koliko je sretan.”
Za Lejlu taj događaj bio je mnogo više od nogometne utakmice.
“To je bila priča o Bosni, o ljudima koji su preživjeli rat i izgradili nove živote širom svijeta. Vidjela sam djecu dijaspore kako pjevaju iste pjesme koje su njihovi roditelji pjevali u najtežim vremenima.”
Kako kaže, njen otac je tek narednog dana postao svjestan da je zaista gledao svoju domovinu na Svjetskom prvenstvu.
“Rekao mi je da mu je sve izgledalo kao san i iskreno mi se zahvalio.”
Lejla smatra da je to najmanje što je mogla učiniti za čovjeka koji je žrtvovao sve kako bi svojoj porodici omogućio bolji život.
“Došao je u Ameriku da bih ja imala bolju budućnost. Ovo je bio moj način da mu vratim barem mali dio svega što je učinio za mene”, poručila je i dodala:
“Ja sam Bosanka, ali me je Amerika odgojila. Ovdje živim svoj život.”