Historija BiH je bogata velikim ličnostima koji su dai znalajana doprinos u izgradnji naše države. O ovim ličnostima smo govorili u današnjoj emisiji „Stil života“. Na ovu temu su govorili profesori Senija Milišić, Ajdin Huseinspahić, Mladi musliman Kemal Terzić i novinar i istraživač Anes Džunuzović.
Profesorica Milisšić se osvrnula na period amnezije koji je zadesio Bošnjake u periodu socijalističkog perioda.
-Jedan obrazac, prvo amnezije, nametnute amnezije, da se o mnogim stvarima ne govori, nego da to bude, kako bih rekla, stvar partijskih komiteta i nekakvih komisija za historiju koji su postojali prije tim partijskim komitetima, da je partija nadzirala. U svakom normalnom sistemu imate da država ima skupštinu, da država ima svoje demokratske ustanove, a ovdje je opet partija bila važnija od države. Tako da je ta partija nametnula taj obrazac, nametnula jednu kolektivnu amneziju, pogotovo kad su Bošnjaci u pitanju. I onda ste imali dugo vremena samo historiju partije, historiju kongresa. Značajni ljudi i značajne lišnosti su bili potisnuti. Kad pogledate cjelokupnu istoriju bošnjaka u zadnja dva od polovine 19. stoljeća na ovamo, od kada se radi na jednom sistematskom protjerivanju, progonu, genocidu nad bošnjacima, kako bi oni nestali sa ovih prostora. Imamo jako puno značajnih lišnosti, značajnih ljudi. I na kraju krajeva svi ti ljudi koji su, zahvaljujući čijim naporima smo opstali u ovim prostorima, su itekako vrijedni pomena. U najkraćem ja ću reći, samo i podsjetiti, da je naš kolega Admir Mulosmanović još 2000. godine obranio doktorsku tezu, izdao svoju knjigu Iskušenja opstanka Izetbegovića. Kad pogledamo cjelokupan životni put rahmetli predsjednika, vidjet ćemo znači da od vremena, od svega njegove 17. godine, od 1943. pa sve do 2003. godine, kada je preselio, sve je usmjereno ka jednom cilju i jednom naporu. A to je cilj je biološki opstanak naroda, cilj je da Bošnjaci postanu politički faktor i na kraju krajeva da žive u svojoj domovini. Jer oni pripadaju ovim prostorima – kazala je Milišić.
Osvrnula se na Izetbegovića kao državnika jer ga krase svi epiteti državnika.
-Pa evo, pogledajte. Državnika krasi i sve to o čemu sam sad govorila. On se ne ponaša, on ne vrijeđa druge narode, ne naziva ih drugim imenima. On ne kaže bošnjaci su ovdje od devetog stoljeća. Jer nisu. Slovenci su se ovdje naselili – kaže Milišić.
Huseinspahić se referisao na XV vijek kada je Bosna bila dio Osmanske vladavine.
- Ono što posebno želim sada kazati odnosno osvrnuti se na kraj XV. vijeka, moment kada pada Kraljevina Bosna, kada dolazi Osmanlija. Pošto su nam drugi pisali historiju, pošto su nas učili, da mi ne znamo o sebi učiti, da mi ne znamo pisati historiju, u veliku su nam zatamnili taj period. Tako da će možda našim gledalicima neki od ovih detalja, tačnije činjenica i historijski fakata koji će iznijeti biti novi. A upravo je riječ o značajnim ličnostima koje su obilježile našu historiju i omogućile jedan lijep tranzicijski period iz Kraljevine Bosne, koja jeste pala kao država, ali Bosna kao ime nije nestala. To je vrlo važno kazati. Postoji ličnost koja je za to zaslužena. Ona je translatirana, prenesena u osmanski jedan period u civilizaciju koja je bila grandiozna u tom periodu, u kulturu kojoj nije bilo ravna u tom periodu XV vijeka. Tako da ću malo osvjetliti upravo te ličnosti koje su nam istrgli iz naše historijske stvarnosti, iz onog što jeste. Vezat ću se za jednog velikog velmoža, dobrog Bošnjanina, Hercega Stjepana Vukčiša Kosaču. Kada ga spomenete, sigurno je stereotip ono što su nam već ugradili, da je to neki katolik, da je pravoslavac, da je kršćanin, što apsolutno nije tačno. Slijedom toga da je to što nije, nadovezuju nam onda i da je bio Hrvat, odnosno da je bio srbin, što nije. On je bio pripadnik Crkve Bosanske, kako kažu podaci.On jeste bio titor pravoslavne crkve, diplomatski. Vi danas imate slučajeve gdje muslimani pomažu nemuslimanima u izgradnjih i vjerskih objekata. Ali to ne znači da su oni promijenili svoje vjersko uvjerenje – rekao je Huseinspahić.
Mladi muslimani su se osnovali u periodu kada su se osnovali fašistički i komunistički režimi koji su u suprotnosti sa islamskim učenjem. Terzić i Džunuzović su se osvrnuli na rad Mladih muslimana posebno na žrtvu koju su podnijeli ovi mladi ljudi u borbi za svoje ideale.
