Druga runda mirovnih pregovora između Rusije i Ukrajine od marta 2022. godine završena je bez značajnog napretka, ali uz dramatičan uvid u ono što Moskva sada formalno zahtijeva u zamjenu za kraj rata. Prema ruskom memorandumu, objavljenom preko državne novinske agencije Interfax, Rusija traži ne samo teritorijalne ustupke, već i strateško razoružavanje Ukrajine.
Zahtjevi koji su izneseni uključuju međunarodno priznanje ruske aneksije Krima i četiri ukrajinske regije — Donjecka, Luganska, Zaporiške i Hersonske. Takođe, Ukrajina bi morala povući sve svoje snage iz tih područja, uključujući i dijelove koje Kijev trenutno kontroliše.
Pored teritorijalnih zahtjeva, Moskva insistira da Ukrajina odustane od članstva u NATO-u, proglasi vojnu neutralnost, zakonski zaštiti ruski jezik i uvede zabranu „veličanja nacizma“ — retoričku frazu koju Ukrajina, kao i većina međunarodne zajednice, smatra propagandnim oružjem bez temelja.
Kijev je ove zahtjeve već ranije ocijenio neprihvatljivim. „Ovo nije ponuda za mir – ovo je ultimatuma pod prijetnjom sile,“ izjavio je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u reakciji na prethodne ruske prijedloge, pozivajući Zapad da ne nasjeda na „lažne ponude o prekidu vatre dok agresor napreduje.“
I dok Washington, predvođen administracijom Donalda Trumpa, poziva na prekid "krvoprolića", sve je jasnije da se strane ne nalaze ni blizu kompromisa. Trump je uoči sastanka rekao da će Sjedinjene Države "preispitati" svoju posredničku ulogu ako ne dođe do konkretnih pomaka. Njegov komentar se tumači kao znak frustracije i pritiska na obje strane da pokažu fleksibilnost – fleksibilnost koje trenutno nema.
Sastanak u Istanbulu trajao je svega sat vremena – simbolično kratak s obzirom na težinu sukoba i broj tema na stolu. Jedini konkretan dogovor odnosi se na humanitarnu razmjenu ratnih zarobljenika, s naglaskom na teško ranjene i maloljetne, te vraćanje tijela oko 12.000 poginulih vojnika.
Međutim, na frontu se situacija nije promijenila. Prekid vatre, kojeg su zagovarali Kijev, Brisel i Washington, nije se pomaknuo ni za milimetar. Rusija je, naprotiv, formalizovala svoje uslove za bilo kakav prekid sukoba, iznoseći dvije opcije koje su za Ukrajinu jednako neprihvatljive.
Prva opcija predviđa da se Ukrajina povuče iz četiri sporne regije. Trenutno, Rusija potpuno kontroliše Lugansk, ali ne i preostale – što znači da bi Kijev morao napustiti i teritorije koje trenutno drži, uključujući strateški važne tačke.
Druga opcija podrazumijeva potpuno zamrzavanje ukrajinske vojne aktivnosti, prestanak stranog vojnog doprinosa i komunikacijske podrške, te ukidanje ratnog stanja u zemlji. Uz to, Ukrajina bi morala organizovati predsjedničke i parlamentarne izbore u roku od 100 dana – zahtjev koji mnogi vide kao pokušaj Moskve da politički destabilizuje Kijev iznutra.
Šef ruske delegacije Vladimir Medinski predložio je „specifično primirje“ od dva do tri dana na ograničenim dijelovima fronta – isključivo radi prikupljanja tijela poginulih. Ova ponuda, iako humanitarna, u očima mnogih djeluje više kao pokušaj kozmetičkog prikaza dobre volje, nego stvarni korak ka deeskalaciji.
Dok diplomatski krugovi analiziraju ruski memorandum, jedno postaje jasno: Moskva nije odustala od svojih maksimalističkih zahtjeva, a Kijev ih neće prihvatiti bez borbe. Mir koji traži Rusija, s pozicije sile, i dalje izgleda kao nova forma okupacije – ne kao održivo rješenje.
Bez iskrene volje za kompromisom, rat u Ukrajini ulazi u treću godinu bez izgleda za kraj. Jedini koji trenutno plaćaju punu cijenu takvih "pregovora" jesu oni na frontu – i porodice koje još čekaju povratak svojih najmilijih. Mirovni sto, za sada, ostaje samo scena za nove ultimatume.