U studiju emisije "Pravo vrijeme" sjedila je žena čije se lice našlo na naslovnicama svjetskih medija, u spotu planetarno poznatog benda, a nadasve, u kolektivnom pamćenju kao jedan od najsnažnijih simbola otpora opkoljenog Sarajeva.

Inela Nogić, miss opkoljenog Sarajeva 1993. godine, nedavno je objavila svoju autobiografiju, knjigu nastalu iz potrebe da se konačno čuje njen vlastiti glas, a ne glasovi onih koji su decenijama pričali njenu priču umjesto nje.

"Nisam ja tip za izbore za miss"

Jedna od prvih stvari koje je Inela Nogić otkrila u razgovoru bila je ona s kojom mnogi nikada nisu bili upoznati: nije se željela prijaviti na Izbor za miss i da je njena majka nije prijavila, nikada sebe ne bi mogla zamisliti u tom svjetlu. Smatra da je potpuno drugi tip osobe. Otac o Izboru za miss nije znao ništa. "Moja majka mene zna vrlo dobro i zna da karakterom Izbor za miss i ja nemamo nikakve veze. Meni nije baš bilo pravo jer nisam mogla vidjeti dalje od svog nosa i razumjeti šta ona s tim stvarno želi i misli."

Odgovor na to pitanje shvatila je tek mnogo kasnije, s godinama i distancom koja donosi jasnoću: majka nije razmišljala o lenti ni tituli. Razmišljala je o bijegu. U opkoljenom Sarajevu, pod stalnom snajperskom vatrom i granatiranjem, Izbor za miss bi mogao biti karta za spas.
Pobjednica izbora dobijala je mogućnost da napusti grad. Bila bi to karta za spas.

Transparent koji je obišao planetu

Večer u Bosanskom kulturnom centru u junu 1993. godine ostala je upisana u historiju i zbog jednog detalja koji je obišao svijet. Inela Nogić i ostale učesnice podigle su transparent s natpisom "Don’t let them kill us" (Ne dajte im da nas ubiju). Poruka je bila upućena svijetu koji je nijemo promatrao opsadu koja će postati najduža opsada glavnog grada u modernoj historiji.

Globalna slava brzo je uslijedila. Irska grupa U2, s producentom Brianom Enom i tenorskim glasom Luciana Pavarottija, snimila je pjesmu "Miss Sarajevo", u kojoj su korišteni snimci s večeri Izbora, a sama kompozicija bila je posvećena Ineli Nogić. Njen lik našao se na omotu singla koji je obišao sve meridijane.

function r(){if(it(n),n.value===Hm){let o=null;throw new D(-950,o)}return n.value}

Trideset godina paradoksa

Decenijama je Inela Nogić živjela u neobičnoj poziciji. S jedne strane, bila je prepoznatljivo lice historije, simbol otpora i osmijeh s fotografije koja je obišla svijet, a s druge strane, njena stvarna priča ostajala je gotovo neispričana. Ono što je svijet znao o njoj uglavnom je dolazilo od drugih.

Kako je kazala, imala je osjećaj da svi — mediji, međunarodna zajednica, pa i oni koji su rat promatrali sa strane — imaju više prava na priču o Sarajevu, nego ljudi koji su opsadu direktno preživjeli. Odluka da napiše autobiografiju nije bila nagla. Sazrijevala je godinama, od onog trenutka kada je, ubrzo nakon izbora 1993, primijetila da priča koja se priča o njoj i priča koja je zaista njena — nisu iste priče. Tada je sebi obećala da će jednog dana to ispraviti.

Knjiga kao legitimizacija autentičnosti priče

Knjiga "Miss opkoljenog Sarajeva" ne izbjegava neugodne istine. Piše o djetinjstvu prekinutom preko noći, o ratu koji nije počeo granatama, već promjenom jezika i atmosfere, o bijegu iz Sarajeva, o modnoj industriji i o onome što naziva "ratom u ratu" — nasilju unutar zidova opkoljenog grada o kojem se godinama šutjelo. Piše i o glasnoj međunarodnoj humanitarnoj mašineriji i njenoj stvarnoj cijeni za one u čije ime je nastupala.
Raskorak između javne slike i unutarnje stvarnosti, kako je opisala u emisiji, bio je golem. Izvana je stajala na bini kao simbol otpora, iznutra je bila sedamnaestogodišnja djevojka koja je samo pokušavala preživjeti.

Titula miss opkoljenog Sarajeva i dalje je dio njenog imena, njene ličnosti. Ali sada, prvi put nakon toliko godina, ona je ta koja odlučuje šta ta titula znači.