BiH je jedna od država čiji veliki broj stanovništva živi van prostora BiH. Dešavanja devedesetih su uzrokovala da Bošnjaci, nad kojim je počinjen genocid i drugi ratni zločini, napuste BiH i odsele u SAD. Naši ljudi u SAD su veoma uspješni i okupljaju se u udruženja kako bi sačuvali svoj identitet.
U Hayatovom podcastu ugostili smo dr. Sabahudin ef. Ćemana, muftiju Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike.
U proteklih sedam, osam godina imam zadovoljstvo da posjetim našu domovinu dva do tri puta godišnje. Od 13. jula sam prisutan ovdje prvenstveno zbog projekta „Male medrese“ gdje dovodimo našu omladinu da se upozna sa našim identitemo. Ne samo onim vjerskim nego i onim kulturnim. Njihova pripadnost s našom domovinom je preko njihovih roditelja ili preko deda i nana. Naši ljudi su bili prisiljeni da napuste BiH te nam nije bilo omogućeno da se vratimo na naše ognjište. Mislili smo da je to sve privremeno ali 30 godina nakon toga više nije takav stav.
Sabahudin ef. Istakao kao su Bošnjaci vrlo radišan narod te da je kao takav prepoznat u Sjevernoj Americi.
Mi smo željeli gdje god da se nađemo da donesemo dio BIH. Mi smo kao Bošnjaci vrijedan narod po čemu smo prepoznati u Sjevernoj Americi. Većina nas zamišlja taj život i tamo i ovamo, ali nas stvarnost života vrati u realnost.
Muftija Ćeman ističe kako omladina koja vodi porijeklo iz BiH ima veliku želju da uči o BiH kako bi Amerikancima prenijeli sve ono šta se dešavalo u BiH. Dodao je kako su ramazani u Sjevernoj Americi veoma posebni i da okupljaju Bošnjake u tom dijelu SAD.
Najviše ih zanima historija BiH jer kad ih Amerikanci pitaju o BiH onda ne znaju šta kazati. Žele srcem razumjeti sve o BiH te onda riječima prenijeti Amerikancima šta se dešavalo na ovim prostorima. Mi u SAD imamo samo dva grada gdje je dopušteno da se ezan uči javno, sa razglasa. Ramazani na području Sjeverne Amerike su mislim daleko bolji nego što ih vi ovdje doživljavate.
Muftija Ćeman je otkrio kako se našao u Prijedoru kada je odveden u logore u kojima je vidio strahote zločinačkog uma. Kako je kazao, cijela njegova porodica je završila u logorima a na kraju je njegov otac i ubijen.
Moje porijeklo je iz Tešnja ali moj otac je bio imam u Sanskom Mostu gdje sam i rođen. Na polovini petog razreda smo preselili u Prijedor jer je otac dobio novu službu. Rat me zatekao u Prijedoru gdje sam radio kao imam. Bio sam u logorima Omarska i Manjača. Sva moja porodica je prošla kroz logore: sestra i majka kroz Trnopolje a otac kroz Keraterm. Otac je na kraju ubijen. Njegovi ostaci su nađeni 1998. u jami Hrastova glavica.
