Vrijeme u kojem se odvija ovo imenovanje prilično je turbulentno, ne samo zbog velikih svjetskih kriza i sukoba na Bliskom istoku i rata u Ukrajini, nego i zbog sve vidljivijih pukotina u odnosima SAD-a i nekih zemalja EU, koje su istovremeno članice Vijeća za implementaciju mira. O tome kako se ti „tihi“ diplomatski sukobi mogu reflektirati na situaciju u Bosni i Hercegovini, te šta možemo očekivati od narednog visokog predstavnika i njegove misije, u večerašnjem izdanju emisije '7Plus' pitali smo profesora geopolitike i međunarodnih odnosa Jahju Muhasilovića i profesora Farisa Kočana s Fakulteta društvenih nauka u Ljubljani. Prije analize o tome ko bi mogao biti novi visoki predstavnik, pitali smo profesora Muhasilovića o razlozima, čini se, iznenadne ostavke još aktuelnog visokog predstavnika Christiana Schmidta:
Pozadina konkretno Schmidtove ostavke je to što se nije mogao složiti, u određenim pogledima na Bosnu i Hercegovinu, sa Sjedinjenim Američkim Državama. Mislim da bi se većina javnosti, barem bošnjačke, mogla složiti da će ostati u lošem sjećanju u historiji Bosne i Hercegovine, zato što je vukao određene poteze koji su preferirali određene politike, određene političke stranke i određene narode u Bosni i Hercegovini. Iz tog razloga mislim da nije velika tragedija što Schmidt odlazi, s tim da se, naravno, nadam da neće doći neko gori od samog Christiana Schmidta, a što također mislim da nije isključeno u ovom trenutku, kada vidimo profil svih kandidata koji se nude. Kad pogledate italijanskog i francuskog kandidata, mislim da, prema određenim stavovima koje imaju – barem onome što možemo pročitati u javno dostupnim informacijama iz njihovih profila, njihovih prošlih izjava i njihove diplomatske karijere – ne mogu reći da će biti, niti da jesu, gori od Schmidta, ali ne treba biti preentuzijastičan u očekivanju da će isključivo zastupati ono što možemo nazvati interesom Bosne i Hercegovine, oprezan je i pomalo pesimističan u vezi s novim visokim predstavnikom profesor Muhasilović i podsjeća na odnose snaga unutar samog PIK-a:
Vidimo sada u kojoj mjeri su se SAD uključile, iako su one, naravno, i u postavljanju Schmidta igrale ključnu ulogu. Da se ne lažemo, u Vijeću za implementaciju mira, iako u Upravnom odboru sjedi više država, sve se te zemlje donekle pitaju, ali se najviše pitaju SAD, jer je to de facto nešto što je, uz pomoć američkog međunarodnog sponzorstva, i formirano kao funkcija civilnog implementatora Dejtonskog sporazuma. Naime, to je primarna funkcija visokog predstavnika prema Dejtonu, a cijeli taj dejtonski sistem kao paket napravile su Sjedinjene Američke Države; ostali su naknadno involvirani u cijeli taj proces. Tako da se i u odlučivanju ko će biti visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini najviše pitaju Sjedinjene Američke Države. Dakle, onog trenutka kada više nije bio potreban SAD-u, kada je u određenim pitanjima, poput državne imovine i južne interkonekcije, imao drugačije stavove od onih koje su Amerikanci od njega očekivali, postao im je višak i odlučili su da ga zamijene. Neke zemlje su se istovremeno zalagale, prije svega Njemačka, koja se trudila da ga zadrži kao visokog predstavnika s obzirom na to da je i sam Nijemac, međutim, tu se pokazala realna snaga unutar PIK-a. Dakle, kada SAD odluče da se nešto desi, to se uglavnom i desi, bez obzira na stavove Njemačke ili neke druge članice Upravnog odbora PIK-a. Iz cijelog ovog procesa vidimo i da se SAD-u relativno žuri da se postavi novi visoki predstavnik koji će im najviše odgovarati i koji će ispunjavati američke zahtjeve, naglašava profesor Muhasilović.
Profesor Kočan s Fakulteta društvenih nauka u Ljubljani ima i taj evropski pogled na cijelu situaciju, kao i težnje i aspiracije 'evropskog bloka' prema imenovanju novog visokog predstavnika. On u tom smislu kaže:
Kao što je rekao i kolega Jahja, mislim da se sada ide u smjeru da se na neki način reduciraju ovlaštenja visokog predstavnika, odnosno da se postigne konsenzus, ne između kandidata, već oko vizije. U suštini, ovdje imamo više kandidata upravo zato što oni ne znaju šta bi radili s OHR-om. Sada vidimo i viziju Amerike, prema kojoj bi se bonska ovlaštenja sklonila, odnosno ograničila, i način na koji bi novi visoki predstavnik djelovao kroz njihovo nekorištenje ili smanjivanje, što bi de facto vodilo gašenju ili reartikulaciji OHR-a. To ide u prilog širim geopolitičkim kretanjima, gdje više nemamo taj liberalizam i ideju da će međunarodne organizacije ili međunarodni režimi nešto postići, već dominira surova snaga pojedinačnih država. Tako da, ko god bude izabran, sigurno će morati slušati Washington, morat će više slušati i zvaničnu Banju Luku, a bit će mu potrebno imati i 'uši' djelimično okrenute prema Moskvi. Zbog toga situacija nije optimistična, prvenstveno zbog šire geopolitičke slike u kojoj je normalizirana moć velikih sila i interes pojedinačnih političkih aktera, napominje i upozorava Kočan.
Svakako pogledajte cijeli razgovor i saznajte i druge važne i interesantne detalje o razlozima prelamanja regionalnih i svjetskih interesa u Bosni i Hercegovini.