Kada je japanski sud odobrio ponovno suđenje Hiromu Sakahara, na optuženičkoj klupi nije bilo čovjeka koji bi dočekao priliku za slobodu.
Umjesto toga, članovi njegove porodice okupili su se oko njegovog groba kako bi podijelili vijest za kojom je čeznuo tokom života, nakon višedecenijske borbe za dokazivanje svoje nevinosti.
Sakahara je preminuo 2011. godine služeći doživotnu kaznu zatvora zbog ubistva upraviteljice prodavnice u japanskom gradu Hino 1984. godine. Presuda se u velikoj mjeri temeljila na priznanju za koje je tvrdio da je iznuđeno.
Rijetko posthumno ponovno suđenje trebalo bi uskoro početi, a dugogodišnja odgađanja u njegovom slučaju dodatno su pojačala pozive za reformu japanskog pravosuđa kako bi se ubrzao proces ispravljanja mogućih sudskih grešaka.
Žalim što nismo uspjeli izvući oca iz zatvora - rekao je njegov sin Koji Sakahara.
Sretan sam zbog odluke o ponovnom suđenju, ali istovremeno osjećam veliku bol - dodao je 64-godišnji Koji, kojem je kosa osijedjela tokom dugogodišnje kampanje za dokazivanje očeve nevinosti.
Kontroverzni pravosudni sistem
Japan je često na meti kritika zbog sistema koji aktivisti nazivaju „pravdom talaca“, odnosno dugotrajnog zadržavanja osumnjičenih na ispitivanju, često bez adekvatnog pristupa advokatu.
Uz stopu osuđujućih presuda veću od 99 posto, organizacije za ljudska prava upozoravaju da pojedini nevini ljudi završavaju iza rešetaka za zločine koje nisu počinili.
Sakahara je prvi zahtjev za obnovu postupka podnio još 2001. godine. Nakon njegove smrti porodica je nastavila pravnu borbu, suočavajući se s višestrukim žalbama tužilaštva na svim nivoima sudskog sistema.
Njegov slučaj inspirisao je novi zakonski prijedlog koji bi tužiocima otežao osporavanje odluka o odobravanju ponovnog suđenja.
Premijerka Sanae Takaichi podržala je reformu, ističući da je neprihvatljivo da nevini ljudi budu kažnjeni i da sistem mora omogućiti brzo ispravljanje nepravdi.
Od običnog života do zatvorske ćelije
Porodica Sakahara živjela je mirnim životom u Hinu, gradiću udaljenom oko sat vožnje od Kyoto. Sve se promijenilo krajem 1984. godine kada je nestala upraviteljica lokalne prodavnice pića. Njeno tijelo pronađeno je mjesec dana kasnije na polju. Policija je prvo ispitala Sakaharu jer je bio redovan kupac u prodavnici, ali je ubrzo pušten nakon što je njegova supruga dokazala da je te večeri bio na drugom mjestu.
Tri godine kasnije policija ga je ponovo privela na ispitivanje. Nakon cjelodnevnog saslušanja priznao je zločin. Kasnije je sinu ispričao da su ga istražitelji tukli i udarali te da je popustio tek kada su počeli prijetiti ljudima iz njegovog okruženja. Već narednog dana odveden je u pritvor.
Nikada se više nije vratio kući - prisjetio se njegov sin.
Iako je tokom suđenja tvrdio da je nevin, osuđen je na osnovu tvrdnji policije da ih je mogao odvesti do mjesta gdje je pronađeno tijelo i ukradeni sef.
Umro čekajući pravdu
Porodica ga je tokom 24 godine provedene u zatvoru redovno posjećivala i ohrabrivala da ne odustane.
Međutim, 2011. godine obolio je od upale pluća. Nakon dvije decenije iza rešetaka njegovo tijelo više nije moglo izdržati bolest.
Preminuo je iste godine.
Njegova porodica godinama je trpjela stigmatizaciju. Komšije su ih smatrale porodicom ubice, a njegova supruga navodno je primala uvredljive telefonske pozive.
Novi dokazi i nada za rehabilitaciju
Sud je odobrio novo suđenje nakon što je odbrana ukazala na fotografske dokaze koji sugeriraju da je policija možda navodila Sakaharu do mjesta gdje je pronađeno tijelo žrtve.
Vjeruje se da je on tek druga osoba u poslijeratnom Japanu kojoj je odobreno posthumno ponovno suđenje.
Prije njega, 1985. godine, Shigeko Fuji oslobođena je optužbi za ubistvo supruga šest godina nakon smrti, nakon što je provela 27 godina u zatvoru.
Također, prije dvije godine oslobođen je i Iwao Hakamata, koji je više od 46 godina proveo čekajući izvršenje smrtne kazne za ubistvo koje, prema tvrdnjama odbrane, nije počinio.